SLAVIMO PREPODOBNOG MAKSIMA ISPOVEDNIKA: Za spasenje duše obavezno danas izbogovite OVE reči!
Stradanje Maksimovo za pravoslavlje ne da se opisati.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave prepodobnog Maksima Ispovednika. Pored ovog sveca proslavlja se i sveti mučenik Neofit.
Prepodobni Maksim Ispovednik Carigrađanin po rodu i najpre visoki dvorjanin na dvoru cara Iraklija, a potom monah i iguman jednog manastira nedaleko od prestonice.
Najveći branilac Pravoslavlja od tzv. monotelitske jeresi, koja se iščauri iz jeresi Evtihijeve. Naime, kao što je Evtihije tvrdio, da je u Hristu jedna priroda, tako su monoteliti tvrdili, da je u Hristu jedna volja. Maksim se opre tome tvrđenju i nađe se kao protivnik i cara i patrijarha.
Možda vas zanima:
Mitrovdan u narodu: Zašto se kaže da „Mitrovdan dolazi s vojskom, a Nikoljdan sa snegom“
Sveti Dimitrije, koga Srbi slave 8. novembra, nije samo vojnik vere – već i granica između jeseni i zime, svetlosti i tame, rata i mira
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Možda vas zanima:
Mitrovdan u narodu: Zašto se kaže da „Mitrovdan dolazi s vojskom, a Nikoljdan sa snegom“
Sveti Dimitrije, koga Srbi slave 8. novembra, nije samo vojnik vere – već i granica između jeseni i zime, svetlosti i tame, rata i mira
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Možda vas zanima:
Mitrovdan u narodu: Zašto se kaže da „Mitrovdan dolazi s vojskom, a Nikoljdan sa snegom“
Sveti Dimitrije, koga Srbi slave 8. novembra, nije samo vojnik vere – već i granica između jeseni i zime, svetlosti i tame, rata i mira
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
No on se ne ustraši, nego istraja do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode. Njegovim nastojanjem održi se jedan sabor u Kartagini a drugi u Rimu, i oba ta sabora anatemišu učenje monotelita.
Stradanje Maksimovo za Pravoslavlje ne da se opisati: istjazavan od kneževa, obmanjivan od prelata, pljuvan od mase narodne, tučen od vojnika, progonjen, zatvaran, dok najzad, sa odsečenim jezikom i rukom, ne bi osuđen na doživotno progonstvo u zemlju Skitsku, gde tri godine provede u tamnici, pa predade dušu Bogu, 666. godine.
Za spasenje duše pomolite se prepodobnom Maksimu Ispovedniku:
- Nastavniče Pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Maksime premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Danas se proslavlja i sveti mučenik Neofit rodom iz Nikeje.
Budući još detetom činjaše čudesa velika blagodaću Božjom. Izveo vodu iz kamena, vaskrsao svoju mrtvu majku. Belim golubom odveden u goru Olimpijsku gde iz jedne pećine istera lava i on se nastani unutra. Mučen za Hrista u petnaestoj godini svojoj, u vreme cara Dioklecijana, i to u Nikeji. Nikako se ne hte odreći Hrista. Posle bijenja i tamnovanja bačen u oganj, no Bog ga očuva živa. Tada ga staviše pred gladnog lava, no lav se umiljavaše oko Neofita. Svetitelj pozna u tome lavu onoga istog, u čijoj se pećini on podvizavao, pa ga pomilova i naredi mu da ide opet u svoju pećinu. Tada Neofita probodu kopljem i on se preseli dušom u dvore Gospodnje.
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
GLUMAČKI VELIKANI ČLANOVI VESPA MUZEJA SRBIJA: Manje poznate priče i svedočanstva o legendama grada
Čuveni glumac Dragan Nikolić bio je počasni član Vespa muzeja Srbije
Komentari(0)