TRST Italijanski ali i "SRPSKI GRAD" , nećete verovati kako su se Srbi doselili u njega i koliki trag su ostavili (FOTO)
Srpska kultura i tradicija u Trstu ima bogatu istoriju i ostavila je tragove koji su i danas vidljivi na ulicama, fasadama i zgradama.

U periodu između 18. i 19. veka, veliki broj imućnih Srba, uglavnom iz Sarajeva i Hercegovine, naseljava se u Trstu i okolini. Srpska manjina je postala prilično uticajna u gradu, a mnogi njeni pripadnici su držali važne trgovačke firme i brodovlasničke poslove.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona
Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona u samom centru Trsta, na trgu Ponte Roso, svedoči o istorijskom značaju srpske zajednice u ovom gradu. Evidentirana je kao kulturno dobro od strane italijanske službe zaštite spomenika kulture. Njen arhijerejski namjesnik za Italiju je protojerej – stavrofor Raško Radović. Adresa crkve i crkvene opštine je Via Genova. Za Srbe u Trstu, ova crkva predstavlja važno mesto duhovnog i kulturnog života.
Ova crkva je jedan od najvažnijih tragova srpske kulture u Trstu. U vreme vladavine habsburškog cara Karla VI, Trst dobija status slobodne luke. Tada su se doselili pomorci, trgovci i zanatlije iz Hercegovine, Boke, Bosne, Dalmacije i drugih krajeva. Prava renesansa za Srbe počinje 1751. godine, kada je Poveljom Marije Terezije odobreno da Srbi podignu svoju crkvu, osnuju crkvenu opštinu i otvore školu.
Stvaraju se uslovi za razvoj zajednice, te ove ustanove krajem 18. veka postaju kulturni centri koje često posećuju vodeći srpski intelektualci i prosvetitelji: Dositej Obradović, Vuk Karadžić, Njegoš, Lukijan Mušicki, Joakim Vujić, Matija Ban, Josif Rajačić, Mihailo Obrenović i mnogi drugi. Znameniti Srbi iz Trsta pružili su značajnu pomoć matici i Karađorđevim ustanicima.
Brojne gospodske vile, impresivne palate i veličanstvena Crkva Svetog Spiridona svedoče o slavnoj istoriji Srba i Crnogoraca i njihovom uticaju na preporod Trsta u 18. i 19. veku. Poznati po svom radu i zadužbinarstvu, bili su vlasnici desetina raskošnih palata, flota i trgovačkih preduzeća.
Gopčevići, Kurtovići, Vučetići, Vukasovići, Rađenkovići, Ivanovići, Teodorovići, Riznići, Popovići, Tripkovići, Škuljevići su neke od srpskih značajnih porodica tog vremena.
Iako nekih starih srpskih porodica i njihovih potomaka u Trstu više nema, ostale su fascinantne građevine koje svedoče o nekadašnjem bogatstvu. Palata Gopčević je jedna od najlepših palata u Trstu, a njen vlasnik Spiridon Gopčević bio je prijatelj sa Garibaldijem i predsednik srpske pravoslavne komune u Trstu. Njegova porodica je ostavila značajan trag u istoriji grada.
Italijanski film “Zajednica” Alesija Bocera (Alessio Bozzer), poznatog beogradskoj publici po dokumentarcu “Trst, Jugoslavija”, imao je srpsku premijeru, a naslanjajući se na tematiku prethodnog dela o masovnom odlasku Jugoslovena u šoping u Trst, autor se bavi najstarijom i najbrojnijom zajednicom u Trstu – srpskom pravoslavnom zajednicom.Takođe, slike prate svakodnevni život srpskih emigranata i dece Srba rođene u Trstu, mešajući srpsku tradiciju i običaje sa novom, italijanskom kulturom i lokalnom tršćanskom.
Kroz scene iz svakodnevnog života, Bocer prikazuje njihove običaje i kulturu, nastale u spoju dva sveta.
Danas u regiji Friuli – Giulia – Venecija živi oko 10.000 Srba, dok ih je u samom Trstu oko 4000. Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona i dalje predstavlja važno mesto duhovnog i kulturnog života za Srbe u ovom gradu.
Uprkos promenama tokom vekova, srpska kultura i nasleđe i danas su primetni u Trstu.
"Samo su oni dostojni pričesti": Otac Predrag Popović dao prave uslove koji ljudi smeju da prime svetu tajnu
Po rečima oca Predraga Popovića ne postoji obavezujući uslov za pričešće osim krštenja. No ako u Svetom pismu ne piše jasan uslov osim krštenja, to ne znači da svako može da se pričešćuje kako hoće.

„Nečista krv“ Bore Stankovića: Kako je Sofkina sudbina ispričala život u starom Vranju
Roman koji nije samo književno delo, već hronika jedne kulture, mentaliteta i ženske sudbine u patrijarhalnom društvu kraja 19. veka. Sofka iz „Nečiste krvi“ nije samo lik – ona je ogledalo Vranja onog doba.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.

Govor duvanja na Pešterskoj visoravni: Kako su pastiri komunicirali zvižducima na vetru
Na prostranstvima Pešterske visoravni, gde se reči gube u vetru, pastiri su razvili poseban način komunikacije – kroz zvižduke. Ovaj gotovo zaboravljeni običaj nazivan „govor duva“ bio je deo svakodnevice stočara koji su provodili dane na otvorenom, daleko jedni od drugih.

Vojislav Ilić Mlađi i zaboravljena poezija o Šumadiji: stihovi u kojima se čuje miris zemlje i zvuk zvona
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.
Komentari(0)