MUZIKA NA LISTI NEMATERIJALNOG KULTURNOG NASLEĐA Šta vranjsku gradsku pesmu čini toliko posebnom

M. M.

20:00

Kultura 0

Ima u Vranju svega od veselih čočeka do tužnih pesama sa malo teksta koje "diraju u žicu" i izazivaju nalet emocija.

MUZIKA NA LISTI NEMATERIJALNOG KULTURNOG NASLEĐA Šta vranjsku gradsku pesmu čini toliko posebnom
Printscreen wikipedia

 

Grad Vranje je imao burnu istoriju koja je uticala na razvoj ovog dela Srbije i njegove specifičnosti. Pored arhaičnog vranjskog govora, muzika Vranja je posebno zanimljiva.

Ima u Vranju svega od veselih čočeka do tužnih pesama sa malo teksta koje „diraju u žicu“ i izazivaju nalet emocija. Sevdah, ili kako bi u Vranju rekli merak, zaštitni je znak vranjske gradske pesme. Preplitanje naroda i burna istorija ovog grada, sa ljubavnim pričama i nesrećama koje su zadesile junake tih priča uticale najviše su uticale na vranjsku pesmu.

Ritam vranjanskog melosa, sevdaha i čočeka u kombinaciji sa specifičanim ukusom lokalne hrane i pića, stvara idealnu harmoniju južnjačkog duha, u kome se odvija jedan specifičan način živjenja. Ovde su ljudi gostoprimljivi, ljubazni i glasni, uvek raspoloženi za muziku i igru.

Sadila moma lojze sa belo grojze”“Magdo, mori, Magdo”“Petlovi pojev, Morava”“Kaži Suto, kaži dušo”, i “Tolja amamdžija” samo su neke od čuvenih vranjskih pesama.

Ono po čemu su specifične i naširoko prepoznatljive je gospodska i mirna atmosfera u kojoj se pevaju. Spori ritmovi i muzičko tkivo su kombinacija zapadnih i otomanskih lestvica, što je još jedna posebnost ove stare gradske pesme.

Vranjska gradska pesma se od 2016. godine nalazi na listi Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.

Komentari(0)

Loading