MUZIKA NA LISTI NEMATERIJALNOG KULTURNOG NASLEĐA Šta vranjsku gradsku pesmu čini toliko posebnom
Ima u Vranju svega od veselih čočeka do tužnih pesama sa malo teksta koje "diraju u žicu" i izazivaju nalet emocija.
Grad Vranje je imao burnu istoriju koja je uticala na razvoj ovog dela Srbije i njegove specifičnosti. Pored arhaičnog vranjskog govora, muzika Vranja je posebno zanimljiva.
Ima u Vranju svega od veselih čočeka do tužnih pesama sa malo teksta koje „diraju u žicu“ i izazivaju nalet emocija. Sevdah, ili kako bi u Vranju rekli merak, zaštitni je znak vranjske gradske pesme. Preplitanje naroda i burna istorija ovog grada, sa ljubavnim pričama i nesrećama koje su zadesile junake tih priča uticale najviše su uticale na vranjsku pesmu.
Ritam vranjanskog melosa, sevdaha i čočeka u kombinaciji sa specifičanim ukusom lokalne hrane i pića, stvara idealnu harmoniju južnjačkog duha, u kome se odvija jedan specifičan način živjenja. Ovde su ljudi gostoprimljivi, ljubazni i glasni, uvek raspoloženi za muziku i igru.
Sadila moma lojze sa belo grojze”, “Magdo, mori, Magdo”, “Petlovi pojev, Morava”, “Kaži Suto, kaži dušo”, i “Tolja amamdžija” samo su neke od čuvenih vranjskih pesama.
Ono po čemu su specifične i naširoko prepoznatljive je gospodska i mirna atmosfera u kojoj se pevaju. Spori ritmovi i muzičko tkivo su kombinacija zapadnih i otomanskih lestvica, što je još jedna posebnost ove stare gradske pesme.
Vranjska gradska pesma se od 2016. godine nalazi na listi Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
„Tiha nedelja“: Dan kada se ni dete ne budi pre vremena
U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
Sveti Arhangel Mihailo: Ko je zapravo Božji vojvoda koga Srbi slave na Aranđelovdan
Aranđelovdan, koji se obeležava 21. novembra, spada među najvažnije slave u srpskom narodu. Sveti Mihailo ne dolazi tiho – on dolazi s mačem, da preseče zlo i zaštiti pravdu.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
Komentari(0)