SRPSKI MANASTIR VAŽAN MAKEDONCIMA Podigao ga je vizantijski car u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom, evo zašto (FOTO)
Manastir Sveti Prohor Pčinjski je muški manastir, nalazi se na šumovitim obroncima planine Kozjak, na levoj obali reke Pčinje, u ataru sela Starac, 30 km južno od Vranja.
Prema predanju, podigao ga je u 11. veku vizantijski car Roman Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom "Mirotočivom", koji mu je prorekao da će postati car. Manastir radi kao kulturno-prosvetni centar ovog kraja i u njemu radi bogoslovska škola, prepisivačko-iluminatorska radionica, a organizovano se uči ikonopisački zanat.
Manastir Prohor Pčinjski kao celina predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Politički događaji koji su se odigrali krajem 10. i početkom 11. veka, morali su ostaviti traga u graditeljstvu ove oblasti. Pobedom Vasilija II nad Samuilom, Vizantija je vratila ranije izgubljene teritorije Balkanskog poluostrva, što je zahtevalo reorganizovanje političke i crkvene uprave i stavljanje stanovništva pod njegov uticaj.
Carskom poveljom iz 1020. godine, Vasilije II reorganizovao je Ohridsku patrijaršiju, sada arhiepiskopiju , u kojoj se spominje episkopija Morzoviška, u čijem sastavu je pored ostalih mesta i Kozjak – danas ime planine u čijem podnožju se nalazi manastir Sv. Prohora Pčinjskog.
Njega je izgradio vizantijski car Roman IV Diogen, na molbu potonjeg sveca i patrona hrama Prohora Pčinjskog. Sistematska arheološka iskopavanja uz svestraniju analizu dosadašnjih saznanja, potvrdila bi tvrdnju da je prvobitna skromna jednobrodna crkva sagrađena u XI veku ili početkom XII stoleća.
Prema rečima Stefana Prvovenčanog, Nemanja je u ratovima sa Vizantijom između 1180–1190. godine osvojio oblast Vranja. Pripajanjem novoosvojenih teritorija Srbiji otvorila se potreba za organizacijom crkve koju je sproveo Sv. Sava 1220. godine. Manastir je ostao u sastavu srpske države sve do njenog definitivnog pada.
Kralj Milutin je, uz svoje 40 manastir-zadužbine, obnovio i ovu, što potvrđuje i uzidana opeka na severnoj fasadi stare crkve, sa, u plitkom reljefu izvedenim imenom SAVA, otkrivajući njegovu neposrednu brigu o obnovi hrama. Kralj Milutina je angažovao 1316. ili 1317. godine solunske slikare Mihaila i Evtihija da oslikaju novi hram.
Posle kosovske bitke 1454. godine manastir su razorili Osmanlije, a 1489. godine obnovio ga je Marin sin pop Radonje iz Kratova. Tada je oslikan freskama koje se ubrajaju u najznačajnije umetničke tvorevine svog vremena. S obzirom da je obnova izvedena na stogodišnjicu Kosovskog boja u crkvi je oslikan i lik Svetog kneza Lazara.
Podignuta je i omanja crkva Svetog Jovana, od koje su danas ostali samo temelji. Istom prilikom kratovski knez Andrija darivao je manastiru jevanđelje. U 16. veku u manastiru je postojala slikarska zografska radionica, čiji su majstori slikali freske velikih likovnih vrednosti u kapeli na južnoj strani crkve. Takođe tu su radile pisarnica i štamparija.
Još dva puta je manastir stradao od strane Turaka i Arnauta. A u prvoj polovini 19. veka nastupila su bolja vremena, milošću Husein-paše Kavanazoglua (1821) koji je bio neobično naklonjen i štitio hrišćansku svetinju. Ali manastirska crkva je izgorela u požaru 1854. godine nepažnjom pop Staše. Tada je i grob Sv. Prohora bio oštećen. Manastirski hram sa šest odeljenja je brzo popravljen, a ostaci svetih mošti su uzidani u u oltarskom zidu.
U manastiru je u to vreme živeo "Gazda" (domaćin manastira) Nedeljko Kovačević, izuzetno bogat a skroman čovek. Niti se kaluđerio, niti ženio a u manastiru je živeo i svoj novac za manastirske potrebe trošio. Družio se i hranio sa manastirskim slugama, najamnicima i čobanima. Manastirski epitrop Nedeljko je srušio četiri odeljenja i sazidao novu crkvu a od stare samo odeljenje sa grobnicom i ispovedaonicom sačuvao u novom oltaru.
Manastir se našao ponovo u okvirima srpske države 1912. godine. Za vreme Prvog svetskog rata 1915. godine Bugari su opljačkali manastir a igumana Vladimira Protića, kaluđera Arsenija i pop Stojana izveli na Rujan, gde su ih kod sela Lukarca 22. oktobra te godine isekli noževima pa polili petrolejom i zapalili.
Značaj za Severnu Makedoniju
Danas je ovaj manastir veoma važan za Severnu Makedoniju, naime dana 2. avgusta 1944. godine, na Ilindan, u manastiru Sveti Prohor Pčinjski održano je zasedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) koje je odlučilo da se osnuje makedonska država kao članica federalne Jugoslavije. Ovaj događaj se u Republici Makedoniji slavi kao „Dan državnosti“.
(Lepote Srbije/ Časopis Vreme)
GREH PREDAKA PROGANJA SRBE: Otac Gojko objasnio KAKO da se OTARASITE tereta koji se PRENOSI GENERACIJAMA
Ako jednoj porodici ne ide dobro, odmah se sumnja na greh predaka koji članovima ne dozvoljava da napreduju. Koliko u tome ima istine i kako se "rešiti" ovog tereta savetuje otac Gojko Perović.
Srpski jezik je pun turskih reči, a evo kako bi zvučao bez njih: Srbima će se prevrnuti želudac od ovoga!
Iako se u prošlosti upotrebljavao daleko veći broj turcizama, više od osam hiljada, oni su se zadržali i danas u mnogim oblastima života
Protiv uroka, vradžbina i prokletstva, danas izgovorite ovu molitvu Svetog Kiprijana, život će vam krenuti na bolje
Obratite se svecu ovim rečima
SRPSKI MANASTIR VAŽAN MAKEDONCIMA Podigao ga je vizantijski car u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom, evo zašto (FOTO)
Manastir Sveti Prohor Pčinjski je muški manastir, nalazi se na šumovitim obroncima planine Kozjak, na levoj obali reke Pčinje, u ataru sela Starac, 30 km južno od Vranja.
POSLEDNJA TITOVA ŽELJA: Maršalov unuk otkrio dugo čuvanu tajnu
Unuk doživotnog predsednika SFRJ Joška Broz svojevremeno je otkrio javnosti neke od najvećih tajni u vezi sa njegovim dedom, čuvenim Josipom Brozom Titom.
Komentari(0)