CENA OVOG JELA U DREVNOJ SRBIJI BILA JE KAO DANAŠNJA ZLATNA POLUGA! Retka srpska poslastica "Manastirka" pravila se samo za BOŽIĆ i SKRIVA VELIKU TAJNU

Jadranko Žugić

16:00

Gastronomija 0

Tajna starog kolača za koji se nekada moralo štedeti godinu dana: Recept preživeo vekove, a njegova vrednost nije u novcu, već u tri najluksuznija sastojka onog doba.

manastirski kolač
Shutterstock

Malo je onih koji su čuli za "Manastirku", a još manje onih koji su je zaista i probali. Ovaj tajanstveni kolač, čija se priča proteže kroz manastirske zidove i tradiciju stare Srbije, predstavlja mnogo više od obične poslastice. U vremenima oskudice, kada se šećer merio na zrnca, a pšenično brašno čuvalo kao zlato, Manastirka je bila kraljica trpeze.

Njena luksuzna priroda poticala je od sastojaka: meda, oraha i suvih šljiva. U staroj Srbiji, gde je jedini zaslađivač bio med, a orah skupocena namirnica koja se uvezla ili pažljivo čuvala, ovo jelo je predstavljalo vrhunac raskoši.

Zato su je pravili samo za najveće praznike i najvažnije goste. Ulaganje u namirnice za ovakav kolač bilo je ravno ulaganju u "zlatnu polugu" za jednu seosku porodicu, a to je i razlog zašto se o njoj pričalo sa strahopoštovanjem. Danas, u eri modernih torti i kremova, ovaj zaboravljeni desert doživljava svoju renesansu, a mi vam otkrivamo recept koji su kaluđeri ljubomorno čuvali. Njegova najveća vrednost nije u ceni sastojaka, već u duši koju nosi.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Zašto je Manastirka posebna poslastica i luksuz?

Ključ Manastirke leži u njenoj skromnosti, ali i retkosti njenih sastojaka u datom istorijskom kontekstu. Recept je nastao iz potrebe da se iskoriste namirnice koje su, iako dostupne, bile izuzetno cenjene. Spoj meda, oraha i suvih šljiva činio je ovaj kolač idealnim za duge posne dane, jer je pružao neophodnu energiju i bio dugotrajan.

Mnogi istoričari kulinarstva smatraju da je ovaj desert preteča današnje baklave, samo u mnogo zdravijoj i hranljivijoj varijanti. Legenda kaže da su manastirski poslužitelji nosili Manastirku putnicima namernicima kao blagoslov i okrepljenje pred dug put. Jedna od priča kaže da je i sam knez Miloš Obrenović posebno tražio ovaj kolač kada bi posećivao određene manastire, što svedoči o njegovom statusu. Zato se ovaj tradicionalni srpski recept smatra delom našeg kulturnog nasleđa i simbolom retke blagodeti.

manastirski kolač sa medom i vinom Shutterstock
 

Tajni sastojak manastirskog kolača krije se u pripremi oraha

Iako su osnovni sastojci poznati, postoji jedan detalj u receptu koji menja celu priču: način pripreme oraha. Orah se ne melje sasvim sitno, već se samo grubo secka, a pre dodavanja u smesu, mora se blago propeći na suvom tiganju. Ovo prženje oslobađa eterična ulja i pojačava aromu, dajući kolaču dubok, zemljani ukus koji se ne može postići sirovim orahom.

Druga "pikanterija" je u samoj završnici, a to je preliv od meda i vode, kome se dodaje kapljica domaće rakije ili prokuvanog belog vina, što kolaču daje ne samo sjaj, već i dodatnu notu topline.

Manastirka se ne peče dugo, već se polako "suši" na niskoj temperaturi, postajući istovremeno hrskava i sočna. Ako tražite pravi ukus tradicije i komadić istorije na tanjiru, Manastirka je definitivno poslastica koju morate probati i napraviti u svojoj kući, pre svega zbog duha i istorijske vrednosti koju nosi.

Komentari(0)

Loading