Ova biljka poznata je po tome što može godinama uspešno da raste na istom mestu bez presađivanja, ali joj u periodu intenzivnog razvoja ipak treba odgovarajuća nega.

U ovom delu godine božuri ubrzano rastu i formiraju pupoljke, pa je važno usmeriti pažnju na održavanje i zaštitu biljke.

Kako grm postaje sve teži, naročito nakon kiše, stabljike često ne mogu same da izdrže težinu cvetova. Zato se preporučuje postavljanje potpore ili metalnih obruča koji će sprečiti savijanje i lomljenje biljke.

Iskusni baštovani savetuju da se tokom proleća uklone ostaci starog lišća, korov i prošlogodišnji malč oko biljke. Ovaj posao treba obavljati pažljivo jer su mladi izdanci veoma osetljivi i lako pucaju.

Ukoliko je zemlja tvrda i zbijena, dovoljno je blago je rastresti po površini bez dubokog kopanja.

Ako je proleće kišovito i hladnije, previše malča može zadržavati vlagu, što biljci ne prija. Nakon čišćenja preporučuje se dodavanje tankog sloja komposta ili humusa kako bi zemlja ostala hranljiva i rastresita.

Božuri vole vlagu, ali im smeta preterano zalivanje. Tokom razvoja izdanaka i stvaranja pupoljaka potrebno im je dovoljno vode, ali je bolje zalivati ređe i obilnije nego svakodnevno po malo.

Voda se ne sipa direktno uz stabljiku, već oko biljke gde se nalazi najveći deo korena.

Kada je reč o prihrani, stručnjaci upozoravaju da previše azota može dovesti do bujnog lišća, ali slabijeg cvetanja.

U proleće je najbolje koristiti umerene količine đubriva koje sadrži kalijum, azot i fosfor, dok se kasnije prednost daje hranivima koja podstiču razvoj cvetova.

Posebnu pažnju treba obratiti i na sivu plesan, koja je jedan od najčešćih problema kod božura tokom vlažnog proleća. Veći rizik postoji kada oko biljke ostane staro lišće i kada nema dovoljno cirkulacije vazduha.

Zato je važno održavati grm urednim i na vreme postaviti oslonce, posebno kod starijih sorti sa velikim i teškim cvetovima koji lako padaju posle kiše.