Koledarski dani, 25. decembar kod starih Slovena i momenat kad je badnjak prihvaćen od strane crkve

Lepote Srbije

13:00

Aktuelno 0

Naš stari, prethrišćanski, Božić bio je u vreme zimske kratkodnevnice, odnosno dan kasnije kada se rađa novo Sunce, mali bog – Božić – Svarožić.

Koledarski dani, 25. decembar kod starih Slovena i momenat kad je badnjak prihvaćen od strane crkve
Shutterstock

Dan pre Božića praznovao se slično kao i danas, naši preci obeležavali su Badnji dan, Badnje veče ili jednostavno Koledo.

Na Badnje veče završavali su se Koledarski dani. Po nekim verovanjima, zimska kratkodnevnica je u isto vreme i praznik Koleda, dan kada stari Koledo umire, a rađa se Kupalo i najavljuje svoj period koji traje 6 meseci. Kupalo i Koledo su braća, dele godinu na dva dela. Kada jedan umire drugi se rađa i tako neprestano u krug podržavajući kruženje prirode u jednogodišnjem periodu.

Koledarski dani, 25. decembar kod starih Slovena i momenat kad je badnjak prihvaćen od strane crkve Shutterstock
 

Što se tiče kratkodnevnice i hrišćanskog Božića, treba spomenuti i to da je Crkva 25. decembar (koledar) kao datum slavljenja Božića usvojila u 4. veku u Rimu želeći da potisne „paganski“ praznik (Natalis Solis Invicti) slavljenja rođenja Sunca.

U celoj staroj, prethrišćanskoj, Evropi zimska kratkodnevnica i dan rođenja Sunca obeležavali su se praznično. Kod Kelta, recimo, ovaj dan označava smrt sunčanog boga i njegov odlazak u podzemni svet. Dan posle kratkodnevnice bog Sunce se ponovo rađa jer je prikupio svoje snage u zemljama besmrtnih. U nordijskoj mitologiji bog Baldur koji predstavlja samo Sunce biva ubijen na zimsku kratkodnevnicu i odlazi u podzemni svet. Ipak, noć i tama su pobeđeni od strane sunčanog boga koji se ponovo rađa u liku Valija.

Većina običaja vezanih za Badnji dan i Badnje veče imaju prethrišćansko poreklo, mada je Crkva pokušala da im da hrišćansko obeležje. Običaje oko Badnjeg dana su Srbi nasledili od svojih predaka i i dalje ih održavaju.

Koledarski dani, 25. decembar kod starih Slovena i momenat kad je badnjak prihvaćen od strane crkve Shutterstock
 

Za badnjak se seče hrast, koji je kod Slovena oduvek bio sveto drvo jer je posvećen Perunu - bogu gromovniku. Crkva se teško mirila sa starim narodnim obredima ali je na kraju mnogo toga moralo biti prihvaćeno, između ostalog i paljenje badnjaka. Ipak, i danas je ostala zapamćena popovska izreka koja svedoči o velikoj odbojnosti prema pravim narodnim običajima:

„Da je svaki dan Božić, ne bi bilo duba vražijega.“ (Sav hrast bi bio posečen)

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.

BONUS VIDEO:

Komentari(0)

Loading