SVADBENI OBIČAJI KOD NAS I NA ZAPADU Jedan od možda najupečatljivijih momenata svake svadbe je bacanje bidermajera (FOTO/VIDEO)
Dan kada se mladenci čuvaju od zlih duhova
Jedan od možda najupečatljivijih momenata svake svadbe je bacanje bidermajera, i dilema koja će ga od devojaka uhvatiti i tako sebe označiti za "sledeću" za stajanje na "ludi kamen". Na nekim svadbama baca se i podvezica - koju hvataju muškarci.
Mladenci obavezno nose nešto plavo, nešto staro, nešto novo i nešto tuđe. To dolazi iz stare engelske pesmice. Nešto staro predstavlja kontinuitet i tradiciju, nešto novo je pozitivan stav prema budućnosti, nešto pozajmljeno simboliše sreću, a plavo je čistota, ljubav i vernost.
Verenički prsten se kod nas nosi na domalom prstu desne ruke, jer kod našeg naroda postoji priča o dobroj i lošoj strani. Dobra strana je uvek desna, tu sedi anđeo i zato tu dolazi prvo verenički prsten koji čuva mesto burmi, a kasnije i burma.
Možda vas zanima:
NEVEROVATNA SRPSKA VEROVANJA Da li su vam kad ste bile male savetovale bake da jedete okrajak hleba? Evo zašto!
Neka pravila znamo, neka su nam potpuno nepoznata, a neka srpska verovanja će nas vratiti u detinjstvo.
Možda vas zanima:
NEVEROVATNA SRPSKA VEROVANJA Da li su vam kad ste bile male savetovale bake da jedete okrajak hleba? Evo zašto!
Neka pravila znamo, neka su nam potpuno nepoznata, a neka srpska verovanja će nas vratiti u detinjstvo.
Možda vas zanima:
NEVEROVATNA SRPSKA VEROVANJA Da li su vam kad ste bile male savetovale bake da jedete okrajak hleba? Evo zašto!
Neka pravila znamo, neka su nam potpuno nepoznata, a neka srpska verovanja će nas vratiti u detinjstvo.
Na Zapadu je običaj drugačiji, pa se verenički prsten i burma stavljaju na levu stranu, jer se smatra da vena iz tog prsta ide direktno do srca. Taj običaj potiče još od starih Rimljana i oni su tu venu zvali "vena amoris".
Kraljica Viktorija je 1840. uvela modu nošenja belih haljina na dan venčanja. Do tada su se jednostavno oblačile - najlepše haljine. U nekim krajevima Srbije, tačnije u Vojvodini, i dan danas je običaj da se nosi crvena haljina na venčanju, jer simbolizuje mnogo ljubavi.
Danas na Zapadu postoje deveruše koje stoje uz mladu i sve do jedne nose iste haljine. Taj običaj potiče iz starog Rima, gde je istim haljinama trebalo zavarati zle duhove koji su mogli da unesreće mladu. I kod nas je postojao običaj da su se žene (takozvane "lazarice") prerušavale u mlade i mladoženje iz istog razloga kao i deveruše - da bi zbunile zle duhove.
Kad smo kod zaštite od zlih duhova: na Zapadu mlade zato nose veo. Taj običaj vodi poreklo iz starog Rima. Sličan običaj je i kod nas. Smatralo se da je baš na dan svadbe delovanje nečastivih sila pojačano. Zato su se vezivali crveni končići, kitilo se ogledalcima da bi se demoni uplašili svoje ružnoće i stavljao beli luk u nedra protiv uroka. Pre skidanja venčanice, običaj je bio da se mladin veo zakači na drvo, koje je simbol poroda i novog života.
Svadbena torta vodi poreklo iz Rima i Grčke, gde je bio običaj da se hleb lomi preko mladine glave da bi imala poroda. Kod nas je običaj da mlada uzima u naručje najmlađe dete iz muževljeve familije (nahoče), podiže iznad glave i okreće tri puta u krug kako bi ona i mladoženja imali mnogo dece. Pre odlaska na venčanje, mlada prima blagoslov od roditelja i nazdravlja sa svatovima.
Mlada pije iz staklene čaše, a zatim je baca. Ako se čaša razbije, rodiće muško dete, a ukoliko ostane cela - biće žensko. Torta je kod nas uvedena tek kasnije i simbolizuje sladak bračni život. Vlada običaj da se pred sečenje torte mladenci dugo ljube i tako svima pokažu svoju ljubav.
Zapadni običaj vezivanja u čvor potiče iz keltske, hindu i egipatske kulture, u kojima se vezuju ruke mlade i mladoženje. Običaj pokazuje vezanost dve duše i njihovu posvećenost. Taj običaj videćete i kod nas na crkvenim venčanjima i ima slično značenje.
Kao i na Zapadu, tako i kod nas postoji običaj prenošenja mlade preko praga. Razlog je isti - da se ne probude duhovi predaka koji, po slovenskom verovanju, žive u pragu kuće.
Na Zapadu se venčanja obično dešavaju u junu: taj običaj vodi poreklo iz Rima, gde je bilo dobro venčavati se u junu, jer je boginja Junona upravljala brakovima i porođajima. Kod nas su se venčanja uglavnom dešavala u jesen (septembar ili oktobar) kada se svi poslovi u polju i oko zimnice završe.
Medeni mesec nije uvek bilo luksuzno putovanje posle sklapanja braka. Naime, u drevnim severnjačkim običajima, posle venčanja bračni par se krio i niko ih nije viđao. Rođaci bi im darivali medno vino za tih 30 dana ili jednog lunarnog meseca. Odatle taj naziv i vuče poreklo. Kod nas nije postojao takav običaj. Mi smo imali "slaganje mladanaca" i njihovo uvođenje u bračnu sobu koje je radio kum ili neko od mladinih rođaka, što je bilo praćeno bukom.
Mnogo toga baš i nema veze sa Srbijom i običajima ovde, ali je usvojeno i kod nas, i primenjuje se zajedno sa starim našim običajima.
Izvor: newyorkbride
KORA KROMPIRA Bacamo je, a ima mnogo korisnih namena, kozmetičkih i drugih, pročitajte kojih, oduševiće vas!
Kora krompira ne predstavlja samo otpad koji nam ostaje nakon čišćenja. Budući da je bogata vlaknima i da sadrži vitamine B i C, gvožđe, kalcijum i kalijum, kao i druge hranljive materije, široki spektar primene kore od krompira je neizostavan.
KANTARION Zlatne boje i ZLATA VREDAN, mnoge su zdravstvene koristi ove biljke, evo koje
Kantarion (Hypericum perforatum) je široko rasprostranjena višegodišnja zeljasta biljka koja raste na suvim brežuljcima, sunčanim livadama, pustom i neobrađenom zemljištu, kao i na rubovima šuma. Najviše uspeva u predelima umerene i suptropske klime širom Evrope, Azije i Severne Amerike.
Samo zalijte vaše biljke ovakvom vodom i gledajte čudo: Bujaće kao nikada pre!
Zalivanje kućnih biljaka mineralnom vodom: Da li je to dobra ideja?
PRIVLAČI SREĆU I BLAGOSTANJE, A LEGENDA KAŽE DA JE NASTAO OD ISUSOVIH SUZA: Ovaj raskošni cvet treba da ima svaka kuća!
Vodi poreklo iz jugozapadne Azije, zovu ga još i kraljevski i bogorodičin cvet, a veruj se da privlači veliku sreću
GORICA DOŽIVELA ČUDO U CRKVI SVETE PETKE: Samo sam osetila toplinu sa jedne strane i odjednom se desilo NEŠTO NEMOGUĆE!
Meštani sela Porodin kažu da se u crkvi Svete Petke sveće same pale, da se kandila sama klate i da je krst čudotvoran.
Komentari(0)