Naziv je običaj dobio prema obrednim predmetima koji se tom prilikom koriste - Lilama. Lila je zapaljena suva brezova ili trešnjeva kora umetnuta u procjep drvenog štapa. U različitim zajednicama lila se sreće i pod nazivima olalija, oratnik ili oratnica.
Godine 2017, na predlog Centra za kulturu „Vuk Karadžić” iz Loznice, običaj paljenja petrovdanskih lila ili lilanje uvršten je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
Vuk Karadžić o lilama
O imenu
Po nekim autorima reč lila izvedena je od olalija. Po drugima je u nazivu olalija očuvan trag rimskog običaja Parilia posvećen rimskom božanstvu Palesu, koga su rimski pastiri praznovali 21. aprila. Imena oratnik i oratnica kojim se ponegde označava ovaj običaj, izvode se iz staroslovenskog korena ora sačuvanog u reči oriti (pesma se ori).
Običaj
Mlađi svet pali lile. Upaljene lile baca preko krovova i nosi oko torova izgovarajući: „Lila gori , žito rodi“, ili „Bogami, veselo nam lile gore, da nam krave dobro vode“. U nekim krajevima se na poklade pale velike gomile slame koje bi zatim deca, devojke i momci preskakali „radi zdravlja“. Na naše ove običaje mogli su uticati i srodni običaji zatečenih domicilnih stanovnika Balkana.
Poreklo običaja
Običaj je stariji od hrišćanstva. Vatra u noći plaši i tera demonske sile čuvajući ljude, životinje i useve. Vatrom se dokazuje moć, ovladavanje ali i prijateljstvo sa ovom „opasnicom“. Prema tome ove buktinje nisu ništa drugo do pokretne vatre zaštitnice. (U Bosanskoj Krajini se kaže ljuljati i lilati.)
Paljenje petrovdanskih lila ili lilanje
Običaj pravljenja i paljenja petrovdanskih lila vekovima je prisutan kod stočarskog stanovništva na području zapadne Srbije i vezan je za praznik Petrovdan, posvećen Svetim Apostolima Petru i Pavlu koji se proslavlja 12. jula. Nekoliko dana pre Petrovdana članovi zajednice prave lile od brezove ili trešnjeve kore. Kora se trakasto oljušti, savije kružno poput "vetrenjače" i pričvrsti na vrh leskovog štapa dužine oko 1 metar. Da bi bila spremna za upotrebu, odnosno lako zapaljiva, ovako napravljena lila suši se nekoliko dana. Centralni događaj svetkovine, odnosno paljenja lila se odigrava uoči Petrovdana i praćen je nizom običaja, među kojima su i branje cveća i pletenje venčića. Sa prvim sumrakom stoka se zatvara u torove, gde se obavlja muža i kićenje cvetnim vencima. Odmah potom deca i omladina pale lile i sa njima trče oko torova, pevajući: „Kuda lile hodile, tuda krave vodile.” U isto vreme pale se vatre na raskrsnicama, gde uz pesmu, igru i šalu ovaj vid okupljanja meštana prerasta u narodno veselje koje traje do duboko u noć.
Ovaj običaj, kao karakterističan za oblasti oko Šapca, Loznice, Valjeva, Sjenice, Nove Varoši i Ivanjice, 2017. godine uvršten je na Listu nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
Izvor: vikipedija
Komentari (0)