Bitka na Ljubiću ili Boj na Ljubiću se odigrala 8. maja/6. juna 1815. godine, u toku Drugog srpskog ustanka.
Odvijala se na brdu Ljubić, 4 kilometra severoistočno od Čačka, između Srba i Turaka.
Prvi šanac sa Jovanom Dobrčom i Gružanima je odoleo Turskim napadima. Turci su ovaj šanac zaobišli u velikom luku i napali sa boka i leđa šanac sa Valjevcima i Rudničanima. Posada ovog šanca se poplašila i krenula da beži ka Ljubićkom brdu, dok je jedan deo njih pokušao da se domogne Rajićevog šanca. U opštem metežu su srušili obe ograde Rajićevog šanca i napravili pometnju među Rajićevim tobdžijama i pešacima.
Videvši da će šanac da padne u turske ruke, mnogi ustanici su ga napustili, tako da je na kraju ostao samo Tanasko Rajić, koji je odbio da preda topove. On je uputio reči ustnicima:„Ta stan'te braćo, ako Boga znate! Što ste se tako preplašili! Ta i iz Turaka teče krv, kao i iz nas. Zar ostavljate topove, a ne znate kako smo ih želeli i za njima uzdisali.”
Potom se popeo se na top, sa kuburom u jednoj, a jataganom u drugoj ruci, sa rečima: „Ovih topova ne ostavljam, dok me Turci svega ne iseku.” Pošto su Turci nagrnuli na njega, uspeo je da ubije par njih, pre nego što su ga oborili i isekli jataganima. Junačka pogibija Tanaska Rajića je opevana je u narodnoj pesmi stihovima: „Od sto rana od sto jatagana pade Rajić junak od megdana."
Spomenik Tanasku Rajiću koji brani topove, u centru Stragara
Videvši šta se dešava oko šančeva, Miloš je naredio Drinčiću da sa konjicom njih dvojica zajedno, napadnu Turke u polju kraj Morave. Miloš i Drinčić su se sjurili u polje, na kome je nastala opšta klanica.
U spomen na pobedu u ovoj bici knez Miloš je podigao i Crkvu Svetog Save na Savincu 1819. godine, koja je postala grobna crkva porodice Vukomanović.
Komentari (0)