KAKO SU NASTALA SRPSKA PREZIMENA! Vuk Karadžić sve objasnio, jedna stvar će vas iznenaditi!
Pišući o raznim običajima Srba u knjizi „Život i običaji naroda srpskoga“ (štampana u Beču u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1867) Vuk St. Karadžić je, između ostalog, u poglavlju „podrijetlo“ pisao i o tome kako su naši stari – Hercegovci, Crnogorci, Srbijanci, Vojvođani, a i mi sa njima, dobijali prezimena
U Crnoj Gori i Hercegovini, karakteristična porodična, zajednička prezimena, „kojima se porodice pozivaju od koljena na koljeno kao i u ostaloj Evropi“. Prema Vuku, jedan od razloga ovom običaju, pre svega u Crnoj Gori, bila je i krvna osveta, „da bi onaj koji bi pomislio koga da ubije, odmah znao s kim će se zavaditi i koće krv dužan postati, i za to kad se onamo o kome govori, kaže mu se ne samo čij je sin i kako se po prezimenu zove ili – kao što oni kažu – od koga je bratstva, nego se još doda i iz koga je plemena, n. p. Savo Markov Petrović Njeguš; ako je pleme razdijeljeno na kakova osobita imena kao n. p. što je Cetinje na Bajice i na donji kraj, onda se doda još i to, n. p.: Điko Milov Marinović Bajica Cetinjanin.“
Za razliku od ovih predela, u Srbiji je, npr. bio običaj da se „svaki pozivao po svome ocu, dodavši očinome krštenom imenu –ović ili –ević (…), n. p. Milanović, Milošević, Milojević, Ranković, Miletić (i to je značilo: sin Milovanov, Milošev, Milojev, Rankov, Miletin); ako li je kome otac umreo prije matere, on se je pozivao po materi, dodavši materinom krštenom imenu, mjesto –a, -ić, n. p. Ružić, Smiljanić, Peruničić, Stanić, Nedić, Višnjić, Bojanić (i to je opet značilo: sin Ružin, Smiljanin i t. d.).“
Možda vas zanima:
"NE PLAŠIM SE SMRTI, TAMO ME ČEKA NEKO" Na današnji dan umro je Vuk Stefanović-Karadžić
Na današnji dan 1864. umro je Vuk Stefanović Karadžić
"BUDI DOBRA DA NE BUDEŠ MODRA" Narodne poslovice od kojih se ženama okretao stomak
Uporedo sa prikupljanjem pesama i pripovetki, beležio je i narodne poslovice. Ipak, mitropolit Stratimirović koji se nije slagao s njegovim idejama uspeo je da zaustavi izdavanje zbirke
Možda vas zanima:
"NE PLAŠIM SE SMRTI, TAMO ME ČEKA NEKO" Na današnji dan umro je Vuk Stefanović-Karadžić
Na današnji dan 1864. umro je Vuk Stefanović Karadžić
"BUDI DOBRA DA NE BUDEŠ MODRA" Narodne poslovice od kojih se ženama okretao stomak
Uporedo sa prikupljanjem pesama i pripovetki, beležio je i narodne poslovice. Ipak, mitropolit Stratimirović koji se nije slagao s njegovim idejama uspeo je da zaustavi izdavanje zbirke
Možda vas zanima:
"NE PLAŠIM SE SMRTI, TAMO ME ČEKA NEKO" Na današnji dan umro je Vuk Stefanović-Karadžić
Na današnji dan 1864. umro je Vuk Stefanović Karadžić
"BUDI DOBRA DA NE BUDEŠ MODRA" Narodne poslovice od kojih se ženama okretao stomak
Uporedo sa prikupljanjem pesama i pripovetki, beležio je i narodne poslovice. Ipak, mitropolit Stratimirović koji se nije slagao s njegovim idejama uspeo je da zaustavi izdavanje zbirke
Možda vas zanima:
"NE PLAŠIM SE SMRTI, TAMO ME ČEKA NEKO" Na današnji dan umro je Vuk Stefanović-Karadžić
Na današnji dan 1864. umro je Vuk Stefanović Karadžić
"BUDI DOBRA DA NE BUDEŠ MODRA" Narodne poslovice od kojih se ženama okretao stomak
Uporedo sa prikupljanjem pesama i pripovetki, beležio je i narodne poslovice. Ipak, mitropolit Stratimirović koji se nije slagao s njegovim idejama uspeo je da zaustavi izdavanje zbirke
Možda vas zanima:
"NE PLAŠIM SE SMRTI, TAMO ME ČEKA NEKO" Na današnji dan umro je Vuk Stefanović-Karadžić
Na današnji dan 1864. umro je Vuk Stefanović Karadžić
"BUDI DOBRA DA NE BUDEŠ MODRA" Narodne poslovice od kojih se ženama okretao stomak
Uporedo sa prikupljanjem pesama i pripovetki, beležio je i narodne poslovice. Ipak, mitropolit Stratimirović koji se nije slagao s njegovim idejama uspeo je da zaustavi izdavanje zbirke
Vuk dodaje kako mu je znameniti srpski ustanički vojvoda, Mladen Milovanović, rodom od Cerovića iz sela Tušimnje, pripovedao da se upravo po ocu zvao Milovanović. Međutim, kako su se hercegovačke i crnogorske porodice neretko selile u Srbiju, počeše one po ovom uzoru da uzimaju svoja prezimena, “a gdjekojima ako se i spominjalo staro prezime, najviše su ih kao poruge radi njime nazivali“.
S obzirom da kod Srba u užoj Srbiji nije postojala krvna osveta, kod njih je nedostatak zajedničkog porodičnog imena imao praktičan, a neretko i egzistencijalan značaj jer „ako je još ko bio od kake znatne i Turcima mrske porodice, prije mu je valjalo da se krije nego po njoj da se poziva…“ Mogli bismo da posmatramo neimanje prezimena kao poseban vid društvene mimikrije.
Srbi u „Carstvu Austrijskome u današnjem vojvodstvu“ su zadržali isti običaj kao i Srbi južno od Save i Dunava.
Tako su se oni „zvali i pisali po očinome ili materinome krštenom imenu kao i u Srbiji“ sve „dokle im zemaljske starješine, osobito videći da u jednoj kući i u jednoj porodici ima po nekoliko različnijeh prezimena, nijesu to zabranile, te su ona imena kojima se ko po ocu ili materi zvao, ostala u napredak prezimena.“
Vuk navodi primer vršačkog oborkneza Arse koji je po svom ocu poneo prezime Manojlović „i kad je za zasluge svojega oca Manojla postao madžarski plemić, primio je njegovo kršteno ime Emanuel za prezime“. Iz ove porodice poteći će i jedan od nekoliko srpskih generala koji će predvoditi rusku carsku vojsku u Borodinskoj bici – Đorđe Arsenijević Emanuel.
Dalje, prema Vuku, bilo je slučajeva u kojima su i bosanski muslimani zadržavali svoja stara prezimena: „…osobito gospoda, drže svoja stara prezimena, pa još onaka koja pokazuju da su njihovi stari bili hrišćani i da se oni po zakonu (=vera: prim. aut.) samo zovu Turci, a po rodu i po jeziku da su pravi Srbi, a kojijeh bi oni po svome današnjemu mišljenju valjalo da se stide“ . Od njih su Vuku poznati Filipovići, Đurđevići, Todorovići i dr. od kojih su neka poznata do dan-danas. Uzrok ovoj pojavi je taj, smatra Vuk, što su im se na predačko prezime vodila i prepisivala zemlja, pogotovo u slučaju veleposedničkih porodica: „Može biti da je kod njih uzrok što su ova prezimena u starijem njihovijem beratima na spahiluke i na ostala gospostva.“
Još jedan od starohercegovačkih kurioziteta, bio je nadimak (spitznamen).
Među Srbima istočno od Drine, običaj davanja nadimaka nije bio toliko rasprostranjen dok, sa druge strane, u Hercegovini i Crnoj Gori „mnogo čeljade (i muško i žensko) ima još po jedno ime osim krštenoga.“ Ti nadimci su mogli imati dvojako značenje, odnosno, mogli su biti nadenuti „u kući kao od milosti“, dok su ovi drugi sticani „izvan kuće, ponajviše podsmijeha radi“. Nadimak je, izgleda, bio dosta raširena pojava i često menjao i kršteno ime. Vuk ističe kako je nekoliko puta putovao sa izvesnim Šutom sa Cetinja za Kotor i nazad ali, ne samo da mu nije doznao pravo ime, „nego mi ga nijesu znali kazati ni njegovi znanci sa Cetinja i iz Kotora.“
Na kraju, jedan od korena novonastalih prezimena, mogao se naći i u nasumičnim imenim poput Karađorđevog vojvode Petra Džode za čijeg sin Vuk zna da se preziva Džodić ili poput prezimena Čarapić, koje je nosio Vasa, još jedan Karađorđev vojvoda. Takođe, prezimena su mogla postati i „od kake službe ili kakog osobitog posla“ pa tako imamo Vojvodiće, Kneževiće, Vlastelinoviće, Barjaktareviće, Pisareviće, Lončareviće, Terziće, Kujundžiće, Svirčeviće, Vođeviće, Slijepčeviće, Ovčareviće, Stanareviće, Vračariće, Popadiće i dr.
Izvor: Informer
Idealno za krastavce i jagode: Samo kap ove tečnosti spasiće celu baštu od truljenja
Jod je antiseptik širokog spektra koji uništava široko polje bakterija, gljivica i drugih „napasnika“, uzročnika infektivnih i upalnih procesa kod ljudi. Međutim, da li ste znali da jod možete da koristite da biste spasli i baštu od razbih bolesti biljaka?
IZBEGAVAJTE IH Biljke koje po verovanju NIJE DOBRO držati u stanu, neke i zato što ispuštaju OTROVNE gasove
Prema verovanju, postoje biljke koje se ne preporučuju držati u kući jer mogu privući nesreću ili negativnu energiju.
U OVOJ CRKVI Mirotočile tri ikone, a sve se dogodilo u TEŠKOM trenutku i uoči velikog PRAZNIKA (FOTO)
Ljubovija - U susret najradosnijem hrišćanskom prazniku, verujući narod koji živi na teritoriji opština Ljubovija prisetio se pravog Božijeg čuda koje se pre par godina takođe uoči Vaskrsa dogodilo u Crkvi Svetog Preobraženja. Tri ikone su mirotočile, a Jovana Milovanović koja je u ovoj crkvi provela čitavu deceniju radeći kao prodavac u crkvenoj prodavnici, živi je svedok svega što se toga dana dogodilo.
TREBA JE IMATI U NOVČANIKU Verovanja vezana za ovu biljku su ZANIMLJIVA, a njeni ZDRAVSTVENI benefiti BROJNI, pročitajte zašto
Nana (ili menta) je višegodišnja zeljasta biljka. Postoje nekoliko vrsta nane, kao što su divlja nana (ili divlja menta), pitoma nana (mentha piperita), poljska nana (mentha arvensis), jabukova menta (mentha suaveolens) i barska nana (mentha aquatica). Ovim biljkama je zajednički veoma jak miris na mentol.
SRPKINJA UČESNIK ATENTATA NA PAVELIĆA Mileva mu nije oprostila UBISTVO OCA I ŠESTORO članova PORODICE!
Mileva Gaćeša Pićan, poslednja živa osoba koja je učestvovala u organizaciji atentata na Antu Pavelića 1957. u Argentini, preminula je u 97. godini u Buenos Ajresu.
Komentari(0)