BUKOVIČKU BANJU JE NAJBOLJE POSETITI U JESEN Kraljevska voda, blaga sedativna klima, velelepni park i umetnost na dlanu
Ako ste planirali da idete negde na odmor ovih dana, preporučujemo vam da svratite do Aranđelovca.
                                Bukovička banja se nalazi u samom centru Aranđelovca koji je 76 km udaljen od Beograda. Banja je locirana u samom podnožju planine Bukulja.
Banja je poznata po lekovitoj mineralnoj vodi, koju Specijalna bolnica za rehabilitaciju "Bukovička banja" Aranđelovac koristi zajedno sa glinom, za lečenje oboljenja gastrointestinalnog i hepatolibijarnog sistema, bolesti respiratornog sistema i povreda lokomotornog sistema.
O blagotvornosti kisele vode govori podatak da je još 1811. godine svoje zdravlje njome krepio Dositej Obradović. Na lični zahtev kneza Miloša, bukovička voda je dopremana u butelama i korišćena na dvoru. Knez Mihailo je gradio Staro zdanje, zamišljeno kao letnji dvorac i parlament, delimično dovršeno nakon njegove smrti 1868.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
                                            
                                        
                                    
                                                                                    
                                                                                            Printscreen
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                                                                                                                                Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Možda vas zanima:
            Planinarske staze i ribolovačke priče na Garaškom jezeru - Najlepša vodena oaza u srcu Šumadije
Garaško jezero se nalazi oko 12 kilometara od Aranđelovca, u podnožju planine Bukulje. Nastalo je 1976. godine pregrađivanjem reke Bukulje, prvenstveno da bi se obezbedila pijaća voda za Aranđelovac i okolna mesta. Vremenom je postalo i omiljeno izletište i ribolovački raj.
            Pećina Risovača: Tragovi ljudi i životinja iz ledenog doba
U Risovači su ljudi živeli pre oko 40.000 godina. Tu su pronađeni alati od kamena i kosti, ali i kosti pećinskog medveda, mamuta i drugih životinja iz ledenog doba. Danas je pećina pretvorena u muzej koji posetioce vodi u najdavniju prošlost.
Početkom XX veka počinje i ručno flaširanje kisele vode u fabrici „Knjaz Miloš“, da bi se kroz decenije punjenja ova voda okitila najvišim međunarodnim priznanjima za kvalitet. Godine 1868. uporedo sa izgradnjom Starog zdanja, kaptirani su izvori Knjaz Miloš i Knez Mihajlo, podignuto Staro kupatilo i uređen bazen na izvoru Đulara, čija je voda zagrevana ubacivanjem usijanih gvozdenih đuladi. 
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                    
                                            
                                        
                                    
                                                                                    
                                                                                            vikipedija/Bukovička banja
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
Godine 1987. detaljno su istražene terapijske vrednosti vode Bukovičke Banje. Hladna voda se koristi za pijenje, a topla za kupanje. Tada je utvrđeno da je kao dopunsko sredstvo od koristi za lečenje oboljenja gastrointestinalnog trakta, hepatobilijarnog trakta i pankreasa, metabolizma, urinarnog trakta i lokomotornog aparata.
Ovom vodom leči se: šećerna bolest, bolesti želuca i dvanaestopalačnog creva, bolesti jetre, žuči i mokraćnih kanala, reumatske bolesti, postreumatska stanja. Medicinsku službu obavlja Specijalna bolnica za prevenciju, lečenje, specijalnu i opštu rehabilitaciju.
U novembru 1935. otkriven je novi izvor vode. Banja je 1936. ustupljena Dunavskoj banovini, pod uslovom da je izgradi - u narednim godinama je podizan veliki hotel. Bazen od 36 sa 17 metara je izgrađen 1938. Novi hotel i kupatilo su otvoreni u junu 1939.
Bukovička banja ima velelepni park koji se prostire na površini od 21,5 ha. Pored prekrasnih cvetnih aleja i brojnih vrsta retkog drveća, u parku se nalazi stalna postavka mermernih skulptura, najpoznatijih naših i svetskih autora. Skulpture su nastale u pedesetogodišnjem postojanju međunarodne smotre umetnosti „Mermer i zvuci“.
U okviru smotre se organizuje i manifestacija „Svet keramike“, a takođe i pozorišne predstave, koncerti i folkorne priredbe. Sve manifestacije danas se održavaju na letnjoj otvorenoj sceni u parku Bukovičke banje.
U parku se nalazi nekoliko izvora mineralne vode. Na mestu najstarijeg izvora 1908. godine podignut je objekat poznat pod nazivom "Paviljon Knjaz Miloš" koji je projetovao Branko Tanazević. Bila je to prva fabrika za flaširanje mineralne vode. Objekat je jedan od najstarijih (ako ne i najstariji) objekat u Srbiji rađen od armiranom betona.
Znamenitosti banje doprinosi blaga sedativna klima kojoj posebnu vrednost daje svežina vazduha koji ka banji struji sa okolnih planina. Naročito je karakteristična za šumadijsku klimu duga jesen, koja se često produžava, posle kratke i vlažne periode, do meseca decembra; blaga i vlažna jesenja klima vrlo je povoljna za zemljoradnju i voćarstvo.
Kako doći od Beograda do Bukovičke banje, pogledajte na sledećoj mapi:
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
            Ovi manastiri su pravo blago Srbije: Pogledajte 8 najlepših svetinja koje će vas oduševiti, jedan se izdavaja!
Nemanjići su nam u amanet ostavili neke od najlepših hramova
            U OVOJ CRKVI NA JUGU DEŠAVAJU SE ČUDA! Podignuta je na VRAŽJEM KAMENU, a evo šta da očekujete tamo!
Vražji kamen podseća na poznatu Đavolju varoš kod Kuršumlije
            Manastir Petkovica: Najtiši kutak Fruške gore gde se vera ne priča – već ćuti
Skrivene u šumi, zidine manastira Petkovica čuvaju žensku tišinu, molitve bez reči i duhovni mir kakav se više retko nalazi
            JEDNU PLANINU U SRBIJI MORATE DA POSETITE AKO VOLITE ISTORIJU: Krije drevne tragove prošlosti
Na planini danas postoji više arheoloških nalazišta od koja se najstarija vezuju za starčevačku i vinčansku kulturu
            Skriveno jezero Vučje kod Vranja: Tihi biser juga Srbije koji još nije otkrio turizam
Na obroncima Besne Kobile, samo 20 minuta od Vranja, nalazi se jezero koje ne zna za gužvu, kafiće i buku – ali zna za mir, tišinu i pogled koji ostaje zauvek
Komentari(1)
            
                
            
            
Na ovom sastanku ili sledećem sastanku ove trilaterale treba da se pokrene pitanje podele Jadranske obale, izlaska na more Srbije, Mađarske, Austrije, jedino one nemaju izlaz na Jadransko more koje je ustaška Hrvatska dobila u nasledstvo od Tita, srbomrsca i skrivenog katolika, ubice srpske državnosti i srpskog naroda. Zaborav je smrt za istinu. Vreme je da ova trilaterale ispravi tešku istorijsku grešku, svakoj državi pripada deo Jadranske obale, Hrvatska uzela uz pomoć Tita sve, Slovenija ima svoj deo, Crna Gora ima svoj deo, B i H ima svoj deo, samo Srbija, Mađarska i Austrija nema svoj deo, to je istorijska nepravda koju treba ispraviti. Od Hrvatske oduzeti 2/3 obale i podeliti između ove tri države.