Izgrađen sedamdesetih godina prošlog veka. Više godina je važio za jedno od najpopularnijih izletišta Novosađana, Šiđana, Rumljana i Mitrovčana. Posle raspada stare Jugoslavije, pretvoren je u centar za kolektivni smeštaj izbeglica iz BiH i Hrvatske. Ekskluzivni planinski hotel, koji ni Tito nije mogao da zaobiđe prilikom jedne od svojih poseta Sremu, kada je za samo jednu noć asfaltiran put po obroncima Fruške gore.
Hotel u kome su mnogi prvi put probali žablje batake, specijalitet čuvenog ugostitelja Steve Bosanca, raspadom bratstva i jedinstva pretvoren je u kuću tuge i očaja, u kojoj su prognani dobili tanjir supe i kakav-takav krov nad glavom. Pojedini od njih, oni sposobniji odlazili su trbuhom za kruhom, a oni drugi ostali su u ovom izbegličkom centru punih 12 godina. A onda, voljom međunarodne "humanitarne" zajednice, prestankom donacija, centar se zatvara a stanarima je usledila nova selidba.
Hotel kao takav je našao delimičnu primenu, te ga ljubitelji ekstremnog sporta koriste kao poligon za igranje pejntbola.
Izvor:
Lepotesrbije.alo.rs je i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj
BONUS VIDEO:
Komentari (0)