U selu Orašje na 9 kilometra severozapadno od Varvarina na prelazu Kalenićke reke, pritoke Velike Morave, iz planinsko brdskog u ravničarski tok na blagom uzvišenju gde se danas nalazi Crkva Svetog Jovana Krstitelja, postojao je sve do 1813. godine manastir koji se u literaturi pojavljuje kao manastir Orašje.
Letopis crkve Svetog Jovana Krstitelja u Orašju koja se čuva u crkvenoj biblioteci, govori da je manastir sagradio Kralj Milutin u 13. veku, koji je u svoje vreme najpre podigao prednji deo hrama a da je priprata delo Obrenovića.
Manastir je bio živopisan i imao je i svoje konake koji su postojali do Velike seobe Srba za vreme Arsenija Čarnojevića, pećkog patrijarha. Tada je manastir razoren i popaljen.
Posle Svištovskog mira u doba Mustafe paše narod je na inicijativu bratstva kaluđera manastira Kalenića obnovio manastir u Orašju i od tada pa sve do svršetka 2. svetskog rata bio je metoh manastira Kalenić.
Po završetku I srpskog ustanka manastir je razoren a narod je crkvu vrlo brzo obnovio i popravio jer je već 1815. godine imala svog sveštenika, popa Ognjana koji okupljenom narodu čitao pismo o pozivu na ustanak.
Kod ljudi u selu Orašju do današnjih dana je sačuvano narodno predanje da je manastir Orašje nikao na mestu pomirenja braće srpskih vladara Dragutina i Milutina koji su se nakon višegodišnjeg ratovanja tu izmirili a Milutin na mestu izmerenja podigao manastir.
Orašje na mapi:
Komentari (0)