Na samo 2 km udaljenosti od Borove glave nalazi se selo Dobroselica.
shutterstock
Visoki stoletni borovi, prostrani, cvetni pašnjaci, talasasta brda i stare drvene kolibe, samo su neki od motiva u živopisnom pejzažu ovog, po mnogima, najlepšeg zlatiborskog sela.
Prema predanju selo je u prošlosti nosilo naziv Zloselica. Legenda kaže da je vraćajući se sa ratnog pohoda selom prolazio car Dušan. Srdačno dočekan od lokalnog stanovništva upitao je domaćine: „Kako se zove ovo selo, gde me ovako lepo dočekuju?“. Nakon što je dobio odgovor da je u pitanju selo Zloselica, bio je začuđen i tom prilikom je uzviknuo: „Od danas, ovo selo se zove Dobroselica!“.
Oni koji Zlatibor ne poznaju umeju da ga se apriori gnušaju. U navodnoj potrazi za divljinom ugnezde se u toplini centra i između dva kapućina primete da je taj centar konglomerat neusaglašenih težnji, od grandiozno futurističkih do neumereno etnografskih.
Oni koji Zlatibor ne poznaju umeju da ga se apriori gnušaju. U navodnoj potrazi za divljinom ugnezde se u toplini centra i između dva kapućina primete da je taj centar konglomerat neusaglašenih težnji, od grandiozno futurističkih do neumereno etnografskih.
Oni koji Zlatibor ne poznaju umeju da ga se apriori gnušaju. U navodnoj potrazi za divljinom ugnezde se u toplini centra i između dva kapućina primete da je taj centar konglomerat neusaglašenih težnji, od grandiozno futurističkih do neumereno etnografskih.
Oni koji Zlatibor ne poznaju umeju da ga se apriori gnušaju. U navodnoj potrazi za divljinom ugnezde se u toplini centra i između dva kapućina primete da je taj centar konglomerat neusaglašenih težnji, od grandiozno futurističkih do neumereno etnografskih.
U ovom selu nalazi se i pravoslavna crkva, mala brvnara, posvećena Sv. Iliji. Crkva je izgrađena 1821. godine, a narodna legenda kaže da je podignuta u toku jedne noći, i to tako što pobožni Dobroseličani preneli, na svojim konjskim zapregama, drvenu crkvu sa susednog brda, Crkvine, koju su Turci nameravali da zapale narednog jutra. Posebnu atrakciju za posetioce predstavlja ikonostas od obojenih dasaka na kome dominiraju prestone ikone Bogorodice i Hrista sa baroknim krunama na glavama.
Crkva brvnara posvećena Svetom Iliji Proroku iz 1821. godine, koja je jedna od najlepših te vrste u Srbiji. Kao biser narodnog graditeljstva zlatiborskog kraja crkva je stavljena pod zaštitu države kao nepokretno kulturno dobro.
Takođe, ovde se nalaze i OŠ „Vuk Karadžić” , Borova Glava i Prerast Dobroselica. Nastava u mesnoj školi u Dobroselici je počela 1870. godine.
shutterstock
Jedan od najlepših vidikovaca Zlatibora nalazi se upravo u selu Dobroselica. Reč je o čuvenoj klupici koja se nalazi između dva bora, a očaravajući pogled sa vidikovca i fotografije koje posetioci naprave na ovom lokalitetu glavni su razlozi zbog kojih veliki broj turista krene put Dobroselice.
Selo visokih stoletnih borova, nepreglednih pašnjaka prošaranih starim drvenim kolibama je zbog svojih ambijentalnih vrednosti poslužilo kao sjajno mesto za snimanje filmova tako da je do sada u njemu snimljeno čak osam filmova.
Na visoravni između Peštera i Zlatara, nadomak sela Rudine, nalazi se veštačko jezero koje nije poznato ni većini lokalnih turista. Rudinsko jezero, stvoreno zbog regulacije vodotoka, danas je pravo prirodno ogledalo – tiho, čisto i gotovo zaboravljeno.
Iznad čuvenih meandara reke Uvac, postoji vidikovac koji turisti retko posećuju, ali koji nudi jedan od najimpresivnijih pogleda u Srbiji. Veliki vrh, smešten iznad sela Lopiže, prava je prirodna terasa za ljubitelje tišine, fotografije i planinarenja.
Na obroncima Azbukovice, u blizini Ljubovije, nalazi se vodopad koji visinom ne osvaja, ali lepotom toka i prirodnim ambijentom oduzima dah. Vodopad Kozica, visok svega tri metra, deo je istoimenog potoka koji pravi jedno od najčistijih kupališta u zapadnoj Srbiji.
Iznad planinskih useka Pribojske banje i toka reke Lim, nalazi se vidikovac Ploče – skrivena tačka sa koje se pruža jedan od najlepših panoramskih pogleda na jugozapad Srbije. Malo je poznata turistima, ali je omiljena među planinarima i fotografima.
Komentari(0)