JEZIVA KLISURA I KAMENA REKA: Da li je voda u Đavoljoj Varoši zaista lekovita i kakvu legendu krije "Vaskrsla stena"

Jadranko Žugić

11:00

Turizam 0

Đavolja Varoš u južnoj Srbiji je naš najpoznatiji geološki spomenik, ali malo ko zna za dve bizarne činjenice: da tamo teku dve izuzetno kisele i neobične vode, i da se stene koje zovu "Đavolje kule" neprestano obnavljaju. To je mesto mitskog prokletstva i prirodnog čuda.

Đavolja varoš
Shutterstock

Đavolja Varoš je smeštena na Radan planini i čini je više od 200 zemljanih piramida nastalih dugotrajnom erozijom. Turistički, ona je magnet, ali njena autentična priča leži u geologiji i legendama.

 

Crvena i Đavolja voda: Misterija tečnosti

 

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Na ovom lokalitetu izbijaju dva izvora sa izuzetno retkim sastavom:

  • Đavolja voda: Ova voda je ekstremno kisela (pH vrednost oko 1.5) i ima visoku mineralizaciju. Uprkos nazivu, lokalno stanovništvo je dugo verovalo u njenu lekovitost, posebno za kožna oboljenja.

  • Crvena voda: Ovaj izvor je poznat po svojoj rđasto-crvenoj boji, koja potiče od visokog sadržaja gvožđa i drugih metala. Boja vode stvara jeziv prizor, posebno u kontrastu sa sivim stenama.

  •  

    Legenda o "Okamenjenim svatovima"

     

    Najpoznatija legenda o nastanku kula je priča o "Okamenjenim svatovima". Priča kaže da su se ljudi, uprkos Božjoj zabrani, hteli venčati sa bliskim srodnicima. Bog je, da bi to sprečio, poslao đavola da ih zbuni i natera da piju đavolju vodu. Čim su počeli bogohulno venčanje, Sile Nebeske su ih okamenile, a mladoženja se pretvorio u najveću, najvišu kulu.

    Geološko čudo: Erozija konstantno ruši stare kule, ali zbog specifičnog sastava tla, priroda neprestano stvara nove, što doprinosi mitu o "vaskrsavanju stena".

    pančićeva omorika

    Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja

    Turizam

    10:00

    13 oktobar, 2025

    Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.

    Komentari(0)

    Loading