Četiri veka od prvog pomena manastira Sretenje, u njemu se danas čuvaju izuzetno vredni spisi
Velika svetinja podno samog vrha planine Ovčar
Smešten na desnoj strani Zapadne Morave, ispod samog vrha Ovčara manastir Sretenje velika je pravoslavna svetinja. Ime ove bogomolje prvi put je pomenuto kada je godine 1623. pod imenom manastira Sretenje stigla knjiga iz Mileševe. U jednom rukopisu tog manastira zapisano je: „U to vreme mnoga skrb bi po vsej zemlji.” Takođe je još navedeno: „I to leto ubiše Turci sultana.” Te godine manastir Sretenje stradao je od strane Tatara u turskoj službi.”
- Bogomolja je teško stradala i u Drugom svetskom ratu a tu se, pod samim vrhom Ovčara, od okupatora krio i Justin Popović, jedan od najvećih teologa Srpske pravoslavne crkve. Ubrzo posle oslobođenja (1947) Sretenje je postalo ženski manastir, ali se kao i za većinu hramova u Ovčarsko – kablarskoj klisuri ne zna tačno vreme nastanka niti ime ktitora, kažu za RINU u TO Dragačevo.
Posebnu vrednost ove bogomolje ima zidani ikonostas, jedini ovakve vrste u ovčarsko-kablarskih manastira.
- Manastirski kompleks obuhvata jednobrodnu crkvu i dva konaka. U Sretenju se čuvaju tri vredna rukopisa – „Jevanđelje“, „Bogorodičini kanoni“ i „Minej za mesec jun“ sa „Službom knezu Lazaru, dodaju u TO Dragačevo.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)