BIO JE VELIKAN SRPSKOG GLUMIŠTA Ovo sigurno niste znali o Danilu Lazoviću, čoveku koji je obeležio jedno razdobolje (FOTO)
Prvu značajniju ulogu ostvario je u TV seriji „Otpisani“.
Danilo Lazović rođen je u Brodarevom 25. novembar 1951. godine, bio je srpski i jugoslovenski filmski, televizijski i pozorišni glumac.
Završio je Gimnaziju u Priboju. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, 1974.
Možda vas zanima:
NAJVEĆE MUDROSTI LEGENDE SRPSKOG GLUMIŠTA Reči Mije Aleksića kriju duboku poruku, a ovo su samo neke kojih se sećamo
Pored velikih glumačkih uloga koje je imao, pamtimo ga i po mudrosti koju je posedovao.
TUŽNA PRIČA ČUVENOG GIDRE Sa 10 godina ostao potpuno sam, radio u fabrici konzervi, kolege mu skupile novac da bi otišao u Beograd
Kada je Gidra imao nepunih deset godina njegovog oca Jovana – Jocu, oficira srpske vojske streljali su 1943. tokom Drugog svetskog rata.
Možda vas zanima:
NAJVEĆE MUDROSTI LEGENDE SRPSKOG GLUMIŠTA Reči Mije Aleksića kriju duboku poruku, a ovo su samo neke kojih se sećamo
Pored velikih glumačkih uloga koje je imao, pamtimo ga i po mudrosti koju je posedovao.
TUŽNA PRIČA ČUVENOG GIDRE Sa 10 godina ostao potpuno sam, radio u fabrici konzervi, kolege mu skupile novac da bi otišao u Beograd
Kada je Gidra imao nepunih deset godina njegovog oca Jovana – Jocu, oficira srpske vojske streljali su 1943. tokom Drugog svetskog rata.
Možda vas zanima:
NAJVEĆE MUDROSTI LEGENDE SRPSKOG GLUMIŠTA Reči Mije Aleksića kriju duboku poruku, a ovo su samo neke kojih se sećamo
Pored velikih glumačkih uloga koje je imao, pamtimo ga i po mudrosti koju je posedovao.
TUŽNA PRIČA ČUVENOG GIDRE Sa 10 godina ostao potpuno sam, radio u fabrici konzervi, kolege mu skupile novac da bi otišao u Beograd
Kada je Gidra imao nepunih deset godina njegovog oca Jovana – Jocu, oficira srpske vojske streljali su 1943. tokom Drugog svetskog rata.
Prvu značajniju ulogu ostvario je u TV seriji „Otpisani“ (1974).
Bio je jedan od najpopularnijih domaćih dramskih umetnika. Glumio je u velikom broju filmova i pozorišnih predstava. Ostao je upamćen po ulozi Šćepana Šćekića u srpskoj TV seriji "Srećni ljudi" (1993—1996), zahvaljujući kojoj je stekao veliku popularnost u Srbiji, pa i šire.
Značajniji filmovi: „Dvoboj za južnu prugu“ (1978), „Laf u srcu“ (1981), „Lazar“ (1984), "Najbolji" (1989), „Poslednji krug u Monci“ (1989), „Mala" (film), (1991), „Tri karte za Holivud“ (1993), „Jagoda u supermarketu“ (2003).
Značajnije TV serije: „Bolji život" (1988), „Zaboravljeni" (1990), „Kraj dinastije Obrenović" (1994), „Srećni ljudi" (1993—1996), „Porodično blago" (1998—2001), „Stižu dolari" (2004—2005).
Iza sebe je ostavio suprugu Branku i četvoro dece: Jelena, Vuk, Milena i Miloš
Bio je član ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu do 2001, ali je igrao i u mnogim drugim pozorištima, uključujući Atelje 212 i Zvezdara teatar (u čijih je osam predstava igrao blizu šest stotina puta, najviše u Kovačevićevoj „Klaustrofobičnoj komediji“ i Pavlovićevoj „Maloj“, koja je imala i filmsku verziju), kao i scene Studentskog kulturnog centra i drugih alternativnih scena.
U Narodnom pozorištu je ostvario veliki broj uloga, među kojima su Miloš (Patka iz vrta kralja Gustava, Ž. Jovanovića), Aranđel (Zvono za našeg profesora, V. Ivanovića), Burnizijem (Suđenje gospođi Bovari, G. Flobera), Bogoslav (Ruke Zane Marije, Ž. Anuja), Relja (Međa vuka manitoga M. Bećković), Milutin Bojić (Gospođa Olga, M. Bojića) i Pukovnik Skaluzob (Nevolje zbog pameti, A. S. Gribojedova).
Igrao je i kao Vuk (Stanoje Glavaš, Đ. Jakšića), Vladika Danilo (Gorski vijenac, P. P. Njegoša), Gaj Julije Cezar (Vergilijeva smrt, H. Bloha), Lav Davidovič Bronštajn-Trocki (Lenjin, Staljin, Trocki, K. Vermorena), Stari Perišić (Kad su cvetale tikve, D. Mihailovića), Rogozin (Nastasja filipovna, F. M. Dostojevskog i A. Vajde), Agamemnon (Orestija, Eshila), Greger Verle (Divlja patka, H. Ibzena).
Preminuo je 25. marta 2006. od infarkta. Komemorativni skup je održan na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Po želji porodice niko nije držao govor, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog u poemi svetog Nikolaja Velimirovića „Kosovski zavet cara Lazara“.
Sahranjen je na Topčiderskom groblju, uz prisustvo članova porodice, prijatelja i kolega i velikog broja poštovalaca njegovog rada. Ispred hrama Svetog Trifuna, opelo je služio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, uz sveštenstvo i monaštvo Eparhije raško-prizrenske i mileševske.
U ime guslarskog društva „Radovan Bećirović Trebješki“, čiji je Lazović bio član, oprostili su se Slavko Aleksić i Boško Vujačić.
Naša je dužnost da svetinju održavamo i ostavimo novim generacijama: Izvode se radovi na uređenju ulaza u Hram Svete Trojice u Gornjem Milanovcu
Ni na kraju godine radovi na teritoriji opštine Gornji Milanovac nisu stali. Samo jedna od lokacija na kojima se izvode jeste uređenje ulaza u Hram Svete Trojice.
LJUBAVNA PRIČA MOME KAPORA: Gledao ju je kao BOGINJU
Momo Kapor jedan od naših najčitanijih i najomiljenijih pisaca, je neko ko je obeležio jedno vreme u Beogradu, našoj prestonici koju je tako dobro opisivao. Kako je pisao, tako je i voleo!
Sveti Andrej Prvozvani: Zaštitnik je Karađorđevića i Rusije, umiruje zveri, a tog dana treba jesti ovu namirnicu
Srpska pravoslavna crkva 13. decembra proslavlja Svetog Andreja, prvog sledbenika Hristovog. Postradao je na krstu, zbog odanosti novozavetnoj veri. Slavi se kao krsna slava.
OVO ŽENSKO IME JE BILO POPULARNO U JUGOSLAVIJI: Skroz je PALO u ZABORAV, a ZNAČENJE niko NE ZNA
Nadimci koji prate ime Radmila su Rada i Rale
Da li je raskidanje STAROG kumstva - GREH
U srpskoj kulturi malo koja stvar ima toliko emocionalnu i simboličku težinu kao kumstvo. Od davnina, kum je smatran za „rod najrođeniji“, osoba koja je porodici bliska gotovo poput člana domaćinstva.
Komentari(0)