GUŽVA, GUZINA, KOBILA, ČARAPA... Ovo su najčudnija prezimena u Srbiji, mnogi nisu čuli za njih
Prezimena su najčešće nastala po imenu oca, ali i po zanimanju roditelja, mesta u kome je porodica živela, kao i po očevom nadimku.
U Srbiji najčešće vam se može desiti da upoznate nekoga ko se preziva Jovanović, Stojanović, Petrović i Đorđević... Međutim, ima i onih koji nose malo manje uobičajena prezimena, kao što su Nedoklan, Smrzlić, Studen i Krešoje, ali i Strenka, Havran i Šaganović.
Prezimena u našim krajevima se tek od 1842. godine, naredbom kneza Aleksandra Karađorđevića, uvode kao obavezan vid identifikacije. Ranije prezimena nije ni bilo, već su umesto njega Srbi i narodi sa Balkana dodavali naziv plemena iz kojeg potiču.
Možda vas zanima:
OBJAVLJEN SPISAK NAJČEŠĆIH PREZIMENA U EVROPI Da li znate kakva je situacija u Srbiji?
Verovatno da se nećete mnogo iznenaditi.
PETROVIĆI, JOVANOVIĆI, MLADENOVIĆI... Kako su nastala srpska prezimena, koja su najstarija i ko je imao najveći uticaj na njihov nastanak?
Većina srpskih prezimena prepoznatljiva je po sufiksu - ić. Procenjuje se da se oko dve trećine srpskih prezimena završava ovako.
Možda vas zanima:
OBJAVLJEN SPISAK NAJČEŠĆIH PREZIMENA U EVROPI Da li znate kakva je situacija u Srbiji?
Verovatno da se nećete mnogo iznenaditi.
PETROVIĆI, JOVANOVIĆI, MLADENOVIĆI... Kako su nastala srpska prezimena, koja su najstarija i ko je imao najveći uticaj na njihov nastanak?
Većina srpskih prezimena prepoznatljiva je po sufiksu - ić. Procenjuje se da se oko dve trećine srpskih prezimena završava ovako.
Možda vas zanima:
OBJAVLJEN SPISAK NAJČEŠĆIH PREZIMENA U EVROPI Da li znate kakva je situacija u Srbiji?
Verovatno da se nećete mnogo iznenaditi.
PETROVIĆI, JOVANOVIĆI, MLADENOVIĆI... Kako su nastala srpska prezimena, koja su najstarija i ko je imao najveći uticaj na njihov nastanak?
Većina srpskih prezimena prepoznatljiva je po sufiksu - ić. Procenjuje se da se oko dve trećine srpskih prezimena završava ovako.
Prezimena su najčešće nastala po imenu oca, ali i po zanimanju roditelja, mesta u kome je porodica živela, kao i po očevom nadimku.
Tako su Srbi u Budimu nosili prezimena poput Gužva, Debeljković, Erceglija, Živin, Kljakavi, Kobila, Tot, ali i Majstor, Šteta, Čupavi i Čarapa.
Shutterstock
Neobična su i prezimena poreklom iz Hercegovine, a koja se mogu čuti i u Srbiji. Takva su na primer: Agbaba, Guzina i Guzičić, Istinić, Prdić, ali i Zaklan i Prdavica.
Tu je i prezime Habenšus, Avram, Tupeša, ali i Jakuš, Šipka, Kartal, Bencuz i Drakul. Može zvučati smešno i kada se nekome predstavite, pa uz svoje ime glasno izgovorite prezIme Zvijer, Osoba, Četnik, Kuga, Dronjak ili pak Bu.
Ima i onih koja danas zvuče vulgarno kao što su Špička, Kenjalo, Kurić i Karagaća.
Međutim, ona su ranije imala drugačije značenje. Gaće su ranije bile naziv za pantalone, a ne za donji veš, pa je prezime Karagaća značilo da je u pitanju neko ko nosi crne pantalone. Takođe, Kur je praslovenska reč za petla, pa odatle potiče i to prezime.
A s kojim ste se vi neobičnim prezimenima susreli? Ostavite nam u komentarima ona prezimena koja su vama delovala kao najčudnija.
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(1)
Nužda