DA NEMA TURSKOG JEZIKA, NE BISMO MOGLI NI NA SPAVANJE DA ODEMO: “JASTUK”, “ČARŠAV” I “ĆEBE” SU SAMO NEKE OD REČI KOJE SU NAM OSTALE JOŠ OD TURAKA
Ne bismo se "brekali" "avlijom" sa komšijama, pili kafu uz "rahatluk", opasali "kaišem" "čakšire" nazuveni vunenim "čarapama" išavši po vodu na "bunar".

Da nema turskog jezika, mi Srbi ne bismo mogli ni na spavanje da odemo. “Jastuk”, “čaršav”, “ćebe”, “jorgan”…
Umesto ovih turskih reči odavno smo zaboravili na uzglavlje, prostirku, biljac i odejalo, kako su te stvari nazivali naši preci pre više vekova.
Umesto turskih “čarapa” naši stari su nosili ponoške, na nogama su umesto turskih “papuča” imali nazuvke, umesto “dugmetom” zakopčavali su se pucetom, a “kaiš” je bio opasač ili remen.
Možda vas zanima:

BIZARNO! TURCI ISKORISTILI POZNATU SLIKU SEOBA SRBA ZA SERIJU: Turskog špijuna igra glumac za kojim žene u Srbiji seku vene!
Turci su izbacili najavu za novu seriju koja "El Turco" (Turčin) koja će se raditi po istoimenom romanu turskog pisca Orhana Jeneriasa, a kao omot i najavni plakat za seriju iskorišćena je najčuvenija slika Paje Jovanovića - Seoba Srba.

Znate li koja je najduža reč u srpskom jeziku?
A nije „prestolonaslednikovica“…
Možda vas zanima:

BIZARNO! TURCI ISKORISTILI POZNATU SLIKU SEOBA SRBA ZA SERIJU: Turskog špijuna igra glumac za kojim žene u Srbiji seku vene!
Turci su izbacili najavu za novu seriju koja "El Turco" (Turčin) koja će se raditi po istoimenom romanu turskog pisca Orhana Jeneriasa, a kao omot i najavni plakat za seriju iskorišćena je najčuvenija slika Paje Jovanovića - Seoba Srba.

Znate li koja je najduža reč u srpskom jeziku?
A nije „prestolonaslednikovica“…
Možda vas zanima:

BIZARNO! TURCI ISKORISTILI POZNATU SLIKU SEOBA SRBA ZA SERIJU: Turskog špijuna igra glumac za kojim žene u Srbiji seku vene!
Turci su izbacili najavu za novu seriju koja "El Turco" (Turčin) koja će se raditi po istoimenom romanu turskog pisca Orhana Jeneriasa, a kao omot i najavni plakat za seriju iskorišćena je najčuvenija slika Paje Jovanovića - Seoba Srba.

Znate li koja je najduža reč u srpskom jeziku?
A nije „prestolonaslednikovica“…
Odeću nisu “bojili” nego su je šarali. Brisali su se, umesto “peškirom”, otiračem ili ubrusom. Umesto “makazama” sekli su nožicama, a umesto “budale”, epitet za takvog čoveka bio je sumasišavši.
Shutterstock
Umesto na “česmu” ili na “bunar”, po vodu se išlo na izvor ili zdenac (kladenac, studenac). Srećom, neke reči smo ipak promenili, pa su turska “avlija”, “pendžer”, “taraba” i “odžak” ponovo postale dvorište, prozor, ograda i dimnjak (ali “kapija” je ostala), “sokak” je ulica, “đuvegija” je ponovo mladoženja, a “čakšire” su sada pantalone…
Ali, izgleda da će zauvek u srpskom gastronomskom rečniku ostati turske reči: “burek”, “đuveč”, “sarma”, “ćufte”, “pekmez”, “pita”, “pilav”, “pihtije”, “sutlijaš”, “gurabija”, “šećer”, “kajmak”, “jogurt”, “boranija”, “kajsija”, “badem”, “bostan”, “ratluk”…
Bez Turaka ne bismo imali ni “bećare”, ni “lole”, ni “ortake”, ni “komšije” i “komšiluk”, ne bismo išli u “pazar”, ne bismo bili “ćoravi”, ne bismo pravili “galamu” i izazivali “kavgu”, a ne bismo ni u “bašti” mirisali “jorgovan”…
Pa dobro, bre, nije li dosta…?
E, da, i ne bismo govorili BRE, ali to već sigurno znate!
(Oaza znanja)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
"Samo su oni dostojni pričesti": Otac Predrag Popović dao prave uslove koji ljudi smeju da prime svetu tajnu
Po rečima oca Predraga Popovića ne postoji obavezujući uslov za pričešće osim krštenja. No ako u Svetom pismu ne piše jasan uslov osim krštenja, to ne znači da svako može da se pričešćuje kako hoće.

„Nečista krv“ Bore Stankovića: Kako je Sofkina sudbina ispričala život u starom Vranju
Roman koji nije samo književno delo, već hronika jedne kulture, mentaliteta i ženske sudbine u patrijarhalnom društvu kraja 19. veka. Sofka iz „Nečiste krvi“ nije samo lik – ona je ogledalo Vranja onog doba.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.

Govor duvanja na Pešterskoj visoravni: Kako su pastiri komunicirali zvižducima na vetru
Na prostranstvima Pešterske visoravni, gde se reči gube u vetru, pastiri su razvili poseban način komunikacije – kroz zvižduke. Ovaj gotovo zaboravljeni običaj nazivan „govor duva“ bio je deo svakodnevice stočara koji su provodili dane na otvorenom, daleko jedni od drugih.

Vojislav Ilić Mlađi i zaboravljena poezija o Šumadiji: stihovi u kojima se čuje miris zemlje i zvuk zvona
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.
Komentari(1)

Izgleda da Hrvati imaju vise orginalnih srpskih reci nego Srbi....