Srpski jezik je pun turskih reči, a evo kako bi zvučao bez njih: Srbima će se prevrnuti želudac od ovoga!
Iako se u prošlosti upotrebljavao daleko veći broj turcizama, više od osam hiljada, oni su se zadržali i danas u mnogim oblastima života
Da li ste se nekad zapitali kako bi zvučao srpski jezik bez turcizama? Kako bi se zvala Andrićeva knjiga "Na Drini ćuprija", da li bi se Karađorđevići i dalje tako prezivali, čime bismo se pokrivali zimi, ako ne jorganom? Sigurno bi bio lišen čari iz istočnjačke kulture. Sa druge strane, neke reči koje smo pozajmili i trajno usvojili od Turaka u našem jeziku nemaju srpske zamesnke izraze.
Iako se u prošlosti upotrebljavao daleko veći broj turcizama, više od osam hiljada, oni su se zadržali i danas u mnogim oblastima života, a imena mnogih gradova, osim Kuršumlije, zvučala bi čudno da se prevedu na srpski jezik, pa se, logično, postavlja pitanje kako bismo zvali Kalemegdan, ćevap, sarmu, jastuk, i druge nazive mesta i jela, čak i davno odmomaćene izraze.
Zamislite samo da se Čačak zove blato ili mulj, ili da se Novi Pazar zove trg ili pijaca. Osim toga turski nazivi neobično dobro pristaju pojedinim lokalitetima ili gradskim četvrtima – Topčider (tobdžijska dolina), Dorćol (raskršće), Bulbulder (slavujeva urvina), Karaburma (crni greben), Tašmajdan, Čukur-česma i kada bi do promene došlo, ne bi više sve to imalo svoju draž.
Možda vas zanima:
OVE SU NAJČUDNIJE REČENICE U SRPSKOM JEZIKU: Stranci ih nikada neće razumeti, pogledajte samo OVAJ SPISAK
Nekada i same reči budu previše za opisivanje određenih situacija, pa se brzo latimo neobičnih uzvika, poput: "uh", "eh", "abe" ili "pu"
Znate li koja je najduža reč u srpskom jeziku?
A nije „prestolonaslednikovica“…
Možda vas zanima:
OVE SU NAJČUDNIJE REČENICE U SRPSKOM JEZIKU: Stranci ih nikada neće razumeti, pogledajte samo OVAJ SPISAK
Nekada i same reči budu previše za opisivanje određenih situacija, pa se brzo latimo neobičnih uzvika, poput: "uh", "eh", "abe" ili "pu"
Znate li koja je najduža reč u srpskom jeziku?
A nije „prestolonaslednikovica“…
Možda vas zanima:
OVE SU NAJČUDNIJE REČENICE U SRPSKOM JEZIKU: Stranci ih nikada neće razumeti, pogledajte samo OVAJ SPISAK
Nekada i same reči budu previše za opisivanje određenih situacija, pa se brzo latimo neobičnih uzvika, poput: "uh", "eh", "abe" ili "pu"
Znate li koja je najduža reč u srpskom jeziku?
A nije „prestolonaslednikovica“…
"Turcizmi našem jeziku daju draž"
"Mnoga naša književna dela obiluju turcizmima. Zašto? Zato što to više nisu turcizmi, to su nekad bile posuđenice, koje su danas postale deo srpskog jezika. Oni našem jeziku daju draž, specifičnu toplinu, i leksičku raznovrsnost, ničim ne narušavajući njegovu normu. Bez turcizama, srpski jezik bi bio lišen sebi svojstvenih istočnjačkih čari", objasnio je Miloš Kovačević, profesor književnosti, a prenela "Jugmedia".
U našem jeziku ih ima preko 5.000 reči koje nemaju adekvatnu zamenu. Tako jedemo pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. U kući imamo jorgan, sanduk, ćilim, furunu, pred kućom kapiju, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.
"Jedino što treba sprečiti jeste uvođenje novih turskih reči i zamena srpskih reči turcizmima. Jer ako postoje adekvatne srpske reči, nema potrebe da se dodaju nove", objasnio je Kovačević.
Iz svega možemo zaključiti da se jezik ne može staviti pod stakleno zvono, on je živ, podložan uticaju i, kao takav, promenljiv. Jezici primaju reči od drugih jezika, pogotovo ako su u bliskom kontaktu, a s Turskom smo više od 400 godina živeli "u bliskom kontaktu".
Gradovi u Srbiji sa turskim rečima u svojim nazivima
Pojedini gradovi u Srbiji u svom nazivu i dalje imaju turske reči, drugi su ih 'posrbili', ali i dalje su poznata u narodu i ona stara.
Ovo je lista gradova sa turskim nazivima i prevodom na srpski jezik:
Obrenovac – Palež
Čačak – blato, mulj
Ćuprija – most
Bajina Bašta – Baja Osman, turski spahija iz tog kraja
Prokuplje – Urkub ili Okrub
Nova Varoš – Skender-pašina Palanka i Jeni Kasaba
Kuršmlija – Kuršumli Kilise, što znači – Olovna Crkva
Kladovo – Fetislam
Leskovac – Hisar – tvrđava
Novi Pazar – trg, trgovište, pijaca
Vladičin han – kuća
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Komentari(0)