PRIDRŽAVANJE KAPUTA ĐURI JAKŠIĆU Selio se po kazni, jer je u kafanama, pod dejstvom pića, bio sklon žestokim ispadima
Zbog kostobolje teško mu je bilo da obuče zimski kaput, pa je pri izlasku u hodnik pozvao čistača da mu pridrži kaput, ne znajući da su čistači zatvorenici kojima je to prinudno zanimanje.

Georgije Đura Jakšić (1832–1878), posle školovanja i kraćeg rada u vojvođanskim gradovima, 1857. je prešao u Srbiju. Radeći kao učitelj i profesor crtanja, tokom sledećih 15 godina prinudno se selio osam puta.
U to vreme prosvetni radnici bili su državni službenici, kojima je vlast određivala mesto službovanja, slično kao vojnim licima. Iako s brojnom porodicom, i kao jedini hranitelj, nekada je i otpuštan iz službe. Većina seoba po selima bila je po kazni, jer je pesnik u kafanama, pod dejstvom pića, bio sklon žestokim ispadima.
O sebi za kafanskim stolom pesnik kaže: „A ja pijem, jošte pijem/U tom mi se srce para/Ćuteći se samo igram/Ljutim vrhom od handžara.” Nakon žalbi sugrađana na Jakšićeve incidente sledile su kazne državnih vlasti.
Možda vas zanima:

MISTERIJA SLIKE SRPSKOG SLIKARA Đorđe Krstić je ovim delom ušao u istoriju umetnosti EVO ŠTA ZAPRAVO SIMBOLIZUJE TAJANSTVENA ŽENA!
19. aprila 1851. godine rođen je veliki srpski slikar Đorđe Krstić

Đura Jakšić: Pesnik koji je iz kafane izazvao turskog pašu na dvoboj
Đura Jakšić, jedno od najsvetlijih imena srpske književnosti i umetnosti XIX veka, bio je pesnik, slikar, boem i simbol borbe za slobodu.
Možda vas zanima:

MISTERIJA SLIKE SRPSKOG SLIKARA Đorđe Krstić je ovim delom ušao u istoriju umetnosti EVO ŠTA ZAPRAVO SIMBOLIZUJE TAJANSTVENA ŽENA!
19. aprila 1851. godine rođen je veliki srpski slikar Đorđe Krstić

Đura Jakšić: Pesnik koji je iz kafane izazvao turskog pašu na dvoboj
Đura Jakšić, jedno od najsvetlijih imena srpske književnosti i umetnosti XIX veka, bio je pesnik, slikar, boem i simbol borbe za slobodu.
Možda vas zanima:

MISTERIJA SLIKE SRPSKOG SLIKARA Đorđe Krstić je ovim delom ušao u istoriju umetnosti EVO ŠTA ZAPRAVO SIMBOLIZUJE TAJANSTVENA ŽENA!
19. aprila 1851. godine rođen je veliki srpski slikar Đorđe Krstić

Đura Jakšić: Pesnik koji je iz kafane izazvao turskog pašu na dvoboj
Đura Jakšić, jedno od najsvetlijih imena srpske književnosti i umetnosti XIX veka, bio je pesnik, slikar, boem i simbol borbe za slobodu.
Nedobronamernost i zluradost ljudi iz okoline činile su pesnika ogorčenim, što govore stihovi: „Ali moje srce, ali moje grudi/ledenom su zlobom okivali ljudi”.
Printscreen:vikipedija
Jakšić nije oklevao da stihovima prebaci i državi zbog nerodoljubivog odnosa prema pobunjenim Srbima u Bosni i Hercegovini. Sve vreme mukotrpnog potucanja po gradovima i zabitim selima neumorno je pisao lirsku i rodoljubivu poeziju, drame, pripovetke i slikao portrete savremenika i istorijskih ličnosti.
Srećan preokret u službovanju Đure Jakšića došao je tek kad se na srpskoj političkoj sceni pojavio veliki intelektualac Stojan Novaković. Poznajući Jakšićeve zasluge za srpsku kulturu, nalazi mu 1872. bolje plaćeno mesto korektora u državnoj štampariji. Međutim, već tada mu je zdravlje bilo ozbiljno oronulo zbog kostobolje i tuberkuloze, od koje su bolovali njegovi ukućani. Jakšićeva kći Tijana, tek udata za pesnika Vojislava Ilića, umrla je od tuberkuloze u svojoj 19. godini.
Iz vremena službovanja Đure Jakšića u štampariji njegov prijatelj iz mladosti Jovan Jovanović Zmaj zapisao je vedru anegdotu. Jednog dana Đura ostaje u kancelariji prekovremeno, kada su se svi službenici razišli kućama. Zbog kostobolje teško mu je bilo da obuče zimski kaput, pa izlazi u hodnik i poziva čistača mu pridrži kaput, ne znajući da su čistači zatvorenici kojima je to prinudno zanimanje. Čistač nespretno pomaže, na šta mu nervozni Đura ljutito prebacuje kako ni kaput ne ume da pridrži. Robijaš se pravda da je u zatvor dospeo ne zato što je ljudima pridržavao kapute, nego im ih je, naprotiv, strzao s ramena i otimao. Od tada se Đura više nije usuđivao da traži pomoć iz hodnika.
Shutterstock
Dobar zimski kaput nekada je predstavljao dragoceni deo odeće, koji se brižljivo čuvao, krpio, prevrtao i nasleđivao, o čemu je pisao Gogolj u pripoveci „Šinjel”.
Nakon Jakšićeve smrti prosvetari i školska omladina održali su dobrotvornu priredbu u korist njegove porodice. Za tu priliku Zmaj je napisao nezaboravnu rodoljubivu posmrtnu odu „Svetli grobovi” koju znamo iz đačkih čitanki. Na grobu Đure Jakšića, preseljenom s Tašmajdanskog na Novo groblje, urezane su njegove reči razočaranja: „U svetu, brale, nema ljubavi”.
(Politika)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:

Milutin Milanković: profesor koji je promenio svetsku nauku iz kućnog pritvora
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.

Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.

Kako je Srbin pravoslavac napisao HRVATSKU HIMNU?
Činjenica da je Josif Runjanin bio pravoslavni Srbin često se zanemaruje ili osporava, a njegovo ime se u Hrvatskoj neretko menja u u Josip.

OVO O VELJKU BULAJIĆU I BATI ŽIVOJINOVIĆU SIGURNO NISTE ZNALI: Bili su VIŠE OD KOLEGA, 1 ime ih je ZAUVEK POVEZALO
Veliko prijateljstvo između legendarnog glumca i slavnog reditelja s vremenom je postalo još čvršće.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Komentari(0)