LEGENDARNI SRPSKI GLUMAC OBJASNIO SUŠTINU ŽIVOTA U DVE REČENICE: Kada bismo se svi pridržavali OVOGA, bili bismo MNOGO SREĆNIJI!
Da bi bio duhovit, čovek mora biti i mudar, što je Zoran dokazao upravo s ove dve rečenice.
Prisećamo se velike mudrosti koju nam je ostavio o životu. Kada bismo se svi pridržavali ovoga, možda bismo bili mnogo srećniji. Sažeo ju je u dve proste rečenice, a kada bismo se i mi pridržavali ovoga, možda bismo bili srećniji.
„Mislim da je život vrlo jednostavna i lepa stvar. I time što ga komplikujemo nepotrebnim htenjima, nepotrebnim željama koje idu van naših mogućnosti, samo sebi i drugima stvaramo nesreću“, odavno je shvatio legendarni glumac.
Zoran Radmilović je odigrao neke od najupečatljivijih uloga u istoriji jugoslovenske kinematografije. Njegova najpoznatija uloga bila je u pozorišnoj predstavi Radovan III, po kojoj je dobio titulu Kralja humora i improvizacije.
Možda vas zanima:
MIRA O RADMILOVIĆU: Bio je mizantrop, nije voleo ljude
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Možda vas zanima:
MIRA O RADMILOVIĆU: Bio je mizantrop, nije voleo ljude
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Možda vas zanima:
MIRA O RADMILOVIĆU: Bio je mizantrop, nije voleo ljude
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)