NAJMOĆNIJA PRAVOSLAVNA MOLITVA: Ovo mora da zna svaka osoba koja sebe smatra pravoslavcem
Isusova molitva je ubedljivo najbitnija molitva u pravoslavnoj tradiciji, ona koju mora da zna svaki čovek koji sebe smatra pravoslavnim hrišćaninom.
Nažalost, većina ljudi misli da je dovoljno to što vodi računa da li je crveno slovo ili je „samo podebljano“, i danas će je čuti prvi put u životu. Isusova molitva je kratka umna molitva, u vidu formule, koja se posebno ceni u Pravoslavnoj crkvi, u toj meri da se tretira kao “srž i zenica pravoslavlja“.
Nema važnije molitve od nje. Ona glasi: “Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnog“. Njom su se učili brojni naraštaji, o njoj se diskutovalo tokom cele istorije Crkve.
Tajna njene moći leži u ponavljanju i na taj se način koristi u ličnoj asketskoj praksi monaha i isposnika širom pravoslavnog sveta. „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnog.“
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Možda vas zanima:
Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
"MOJ GREH SE NE MOŽE OPROSTITI": Jedan od najvećih svetaca objašnjava zašto ovu rečenicu nikada ne smemo izgovoriti
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Ona je, tvrdi se, osnovni metod kojim oni koji se mole otvaraju svoje srce Bogu zbog čega se naziva i Molitvom srca; veruje se da je upravo to ta molitva koju apostol Pavle zagovara u Novom zavetu kao “neprestanu molitvu”, premda nauka smatra da je nastala u egipatskim pustinjama u 5. veku i da je tek postepeno na Istoku stekla ovu važnost koju ima danas.
vikipedija
Njeno korišćenje je posebno često u isihazmu, pravoslavnoj monaškoj tradiciji koja je kao način života posebno zastupljena na Svetoj gori, a koja ukratko rečeno predstavlja potpuno okretanje čovekovoj unutrašnjosti koja se sjedinjuje sa Bogom putem vođenja punog crkvenog života i uzimanjem Svetih tajni.
“Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnog
Pri višečasovnom i neprestanom ponavljanju ove kratke molitve koristi se brojanica, koja se smatra oruđem molitve, ali koja nije obavezna i više služi kao ispomoć onima koji su tek počeli da ulaze u taj mistični svet ili onima koji su slabi i lako gube koncentraciju.
Pored toga, prilikom ponavljanja Isusove molitve vernici se mogu i klanjati Bogu i krstiti. Međutim, ovako duboko zalaženje u Isusovu molitvu duhovnici obično ne savetuju običnim ljudima, bez pomoći nekoga ko je već u tome vešt i iskusan.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)