BEGENDISUVANJE PA PIJENJE, PA TEK ONDA SVADBA Veridba u Vranju se obično zaključuje nedeljom zatim ide "ISPIT" (FOTO/VIDEO)
U najviše slučajeva brak se sklapao prema sporazumu i želji roditelja, a u nekim slučajevima momak i devojka se nikada nisu ni videli. Muški celibat smatrao se ravno smrtnom slučaju
Prosidba se obavljala preko provodadžije (posrednika između momačkog i devojačkog domaćinstva). Kada devojkina porodica pristane na prosidbu, poručuje se momkovoj porodici da dođe na „pijenje.“ Veridba se obično zaključuje nedeljom ili za vreme nekog prazničkog dana, zatim ide „ispit“ pa svadba. Za proševinu i ispit, obavlja se međusobno darivanje.
U Vranju je postojao stari običaj provodadžisanja momku za neku devojku. Provodadžija se slao mladoženji, sa podacima o devojci, njenoj spremi i eventualnom nasleđu od rodovske kuće. Smatralo se da jedinac ima prednost za izbor devojke, kojom želi da se oženi. Nije se praktikovalo da mlađi brat preženi starijeg brata, a ako bi do toga došlo, obično je za to pristanak davao stariji brat.
Printscreen/Youtube
Udovička svadba je bila uvek veoma skromna i u najviše slučajeva bez svirke i pesme. Dok se za mladoženju, koji se prvi put ženi nabavlja skupo krojeno odelo, udovac se obično venčava u svom prazničnom odelu. Kada se udovac ženi sa udovicom, obično se uzimaju ujutru pre crkvene službe.
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Skriveno jezero Vučje kod Vranja: Tihi biser juga Srbije koji još nije otkrio turizam
Na obroncima Besne Kobile, samo 20 minuta od Vranja, nalazi se jezero koje ne zna za gužvu, kafiće i buku – ali zna za mir, tišinu i pogled koji ostaje zauvek
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Skriveno jezero Vučje kod Vranja: Tihi biser juga Srbije koji još nije otkrio turizam
Na obroncima Besne Kobile, samo 20 minuta od Vranja, nalazi se jezero koje ne zna za gužvu, kafiće i buku – ali zna za mir, tišinu i pogled koji ostaje zauvek
Možda vas zanima:
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Skriveno jezero Vučje kod Vranja: Tihi biser juga Srbije koji još nije otkrio turizam
Na obroncima Besne Kobile, samo 20 minuta od Vranja, nalazi se jezero koje ne zna za gužvu, kafiće i buku – ali zna za mir, tišinu i pogled koji ostaje zauvek
Da se star čovek, udovac, oženi smatralo se za sramotu, pogotovo ako ima odrasle sinove i kćeri. Muški celibat smatrao se ravno smrtnom slučaju, kao što se to može zaključiti iz dela Borisava Stankovića.
U vranjskom kraju postojala su ograničenja u pogledu sklapanja brakova između mladenaca. To se ispoljavalo čak i u ograničavanju sklapanja bračnih veza mladenaca stanovnika pojedinih vranjskih mahala. Npr. stanovnici nekadašnje Kovač mahale nisu sklapali brak između sebe, ali su bračne veze između Kovač i nekadašnje Pogačar mahale bile opšte.
RINA
Opšta pojava kod starih vranjanaca je bilo dovođenje neveste sa sela u grad, ali nije bilo karakteristično da devojka iz grada ode u selo za seljaka. Taj stav je bio naročito zastupljen kod imućnijih vranjskih mahala.
Obično su varoške zanatlije sklapali brakove sa devojkama iz imućnijih seoskih porodica zbog bogatog miraza koje su one davale. Pojedini trgovački slojevi vranjskog društva su sklapali brakove sa seoskim devojkama, a poznanstvo je dolazilo preko trgovačkih veza.
„Čorbadžijska“ (imućnija) porodica nije običavala da sklapa brak sa „kerpičima“ (seljacima) i „motikarima“ (varoškom sirotinjom i nadničarima).
Ako je i dolazilo do tih brakova obično bi „motikarka“ dolazila u „čorbadžijsku“ kuću, dok je seoskim mladićima mogla dopasti samo neka bogataška „izmećarka“ (sluškinja).
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Komentari(1)
Moja baka Vranjanka jedinica iz čorbadžijske kuće , udala se za mog dedu stolara sa sela ali je moj deda došao kod nje u grad. E sad pošto je njegov tast a otac moje bake bio švaler i nosio poklone svojim ljubavnicama preko noći bos takoreći a na njihove oči ,oni su se vratili na selo. Bilo je ovakvih primera na pretek...