Običaj “prosipanja žita” na slavama – zašto je šaka pšenice važnija od stotinu reči?
Jedan od najlepših simbola srpske slave
Slava je jedan od najsvetijih i najlepših običaja u Srbiji, a njeni rituali puni su simbola i poruka koje se prenose vekovima. Jedan od njih je i prosipanje žita – trenutak kada domaćin ili sveštenik uzima šaku pšenice i prosipa je po gostima. Naizgled jednostavan gest krije duboko značenje koje potiče iz davnih vremena.
Koreni običaja: od paganskih verovanja do hrišćanstva
Prosipanje žita ima dvostruko poreklo. Sa jedne strane, u hrišćanskoj tradiciji pšenica simbolizuje novi život i vaskrsenje. Sa druge strane, u paganskom verovanju žito je predstavljalo plodnost, obilje i vezu sa prirodom. Spajanje ova dva značenja dalo je običaju snagu koja traje do danas.
Možda vas zanima:
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Magija zelenog sveta: Zašto je srpski seljak verovao da biljke leče, proriču sudbinu i prizivaju natprirodne sile
Od drena i bosiljka do gloga i vrbe: Detaljna analiza Veselina Čajkanovića o kultnom značaju bilja u srpskim narodnim verovanjima, mnogo pre nego što je nauka otkrila njihova svojstva.
Možda vas zanima:
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Magija zelenog sveta: Zašto je srpski seljak verovao da biljke leče, proriču sudbinu i prizivaju natprirodne sile
Od drena i bosiljka do gloga i vrbe: Detaljna analiza Veselina Čajkanovića o kultnom značaju bilja u srpskim narodnim verovanjima, mnogo pre nego što je nauka otkrila njihova svojstva.
Možda vas zanima:
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Magija zelenog sveta: Zašto je srpski seljak verovao da biljke leče, proriču sudbinu i prizivaju natprirodne sile
Od drena i bosiljka do gloga i vrbe: Detaljna analiza Veselina Čajkanovića o kultnom značaju bilja u srpskim narodnim verovanjima, mnogo pre nego što je nauka otkrila njihova svojstva.
Kako se obavlja prosipanje žita?
Na slavi, domaćin uzima šaku pšenice ili kukuruza i prosipa je preko gostiju, često uz reči blagoslova: “Da ste živi i zdravi, da rodi zemlja i da nam kuća bude puna radosti.” Nekada se pšenica bacala i ispred kuće, kako bi se prizvala sreća i zaštita doma.
U nekim krajevima Srbije pšenicu prosipa sveštenik tokom osvećenja slavskog kolača, dok u drugim mestima to radi najstariji član porodice.
Simbolika običaja
Šaka pšenice predstavlja blagoslov domaćina upućen svima koji su došli u kuću. Žito je simbol života, rada i nade, pa njegovo prosipanje znači želju da se obilje i sreća umnože. Takođe, verovalo se da svako zrno pšenice nosi posebnu snagu i da onaj na koga padne dobija božju zaštitu.
Regionalne razlike u običaju
U Šumadiji se prosipa pšenica, dok se u nekim delovima Vojvodine koristi kukuruz ili mešavina semena. U istočnoj Srbiji običaj je povezan sa žitnim poljima – domaćin bi nakon slave prosutu pšenicu skupljao i nosio da poseje, verujući da će rod biti bolji.
Zašto ga vredi čuvati?
Prosipanje žita je mali gest koji okuplja sve prisutne i podseća na smisao slave – zajedništvo, ljubav i blagoslov. U vremenu kada se običaji sve više zaboravljaju, ovaj jednostavan, ali snažan ritual podseća nas da sreća i radost dolaze iz malih znakova pažnje.
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
NEBESKI TRAG U SRBIЈI: Zašto je selo Ripanj nastalo na najvećem meteoritu i kako se pećina skriva od lovaca na blago
Planina Avala i selo Ripanj, tik uz Beograd, kriju geološku tajnu koja seže do kosmičkih razmera. Otkrivamo zašto se veruje da je Ripanj nastao na mestu pada jednog od najvećih meteorita pronađenih u Srbiji, kako je mit o tom "nebeskom tragu" povezan sa starim rudnicima i zašto je ovo mesto vekovima privlačilo lovce na blago.
REKA KOЈA GOVORI TUGOM: Legenda o Moravi – zašto se svake godine utopi skoro isti broj ljudi i kako se reka umirivala darovima
Morava, "majka svih srpskih reka", vekovima je donosila život, ali i strahovite poplave i nevolje. Otkrivamo zašto se Morava smatrala "živim bićem" koje traži žrtve i kako su ljudi, po starom običaju, bacali simbolične darove u reku da bi umirili "rečnu neman" i osigurali plodnost zemlje.
POSLEDNJA TAJNA TITOVE ŽENE: Da li je Jovanka Broz zaista pokušala da prokune Tita i šta je nosila u torbi kada je proterana
Jovanka Broz, prva dama Jugoslavije, živela je u raskoši, da bi poslednje tri decenije provela u političkoj izolaciji. Otkrivamo vrhunac drame: proterivanje iz Dvorca u Užičkoj 15, gde je navodno, u besu i tuzi, izrekla "poslednju reč" Titu i kako je njena tiha patnja postala simbol raspada Jugoslavije.
TAJNA ZGRADA KOЈA NEMA PROZORE: Zašto su Jevreji u Beogradu gradili dvorišta bez otvora i šta se krilo iza zidova Dorćola
Dorćol, najstariji deo Beograda, krije arhitektonsku tajnu koja svedoči o životu Sefarda. Otkrivamo zašto su se tradicionalne jevrejske kuće gradile sa minimalnim brojem prozora okrenutih ka ulici i kako je unutrašnje dvorište postalo centar porodičnog i duhovnog života, zaštićeno od uroka i pogleda.
Komentari(0)