Rođen je u malenom selu Đurđevu u opštini Žabalj, u Vojvodini, a kao šestogodišnji dečak ostao je bez roditelja. Iako je pohađao Realnu gimnaziju u Novom Sadu završio je srednju veterinarsku školu u Šapcu. Potom je kratko studirao veterinu i agronomiju, zatim istoriju i geografiju, da bi se naposletku odlučio i završio studije etnologije na Filozofskom fakultetu.
Još kao student počeo je da radi kao spiker na Radio Titogradu, a potom i na Radio Sarajevu. Bio je jedan od prvih televizijskih spikera na Radio-televiziji Sarajevo nakon njenog osnivanja.
U januaru 1962. prelazi u Televiziju Beograd gde je punih 17 godina prezentovao vremensku prognozu u centralnoj informativnoj emisiji TV Dnevnik. Nakon toga prelazi u sekciju dokumentarnog programa gde je kao autor i voditelj uradio preko 300 reportaža. Među brojnim emisijama i reportažama koje je radio izdvajaju se Uzgred budi rečeno, Život je život, Salašari, Mečkari, Partizanka Slavica, Planinski mesec nad našim sokakom, Svetlani u znak priznanja i druge.
Autor je kratkog dokumentarniog filma Rekvijem za Jovana Aćanskog (1991, u produkciji Dunav filma). Igrao je i u televizijskim serijama TV Bukvar (1969, voditelj) i Sedam plus sedam (1978).
Kamenko je bio jedno od najomiljenijih televizijskih lica nekadašnje Jugoslavije i gledaoci su ga često zvali „naš Kamenko”.
U pesmi "Halid invalid Hari" Ramba Amadeusa, Kamenko se pominje u stihu „Kamenko je rek'o biće kišni dan, svratili smo kod strika i pozajmili kišobran”.
Nakon penzionisanja živeo je u Belegišu kod Stare Pazove.
Izvor: Niste znali
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu
BONUS VIDEO:
Komentari (1)