Za neke uloge je potrebno više od fizičke sličnosti, čak više od umeća serviranja glumačkih đakonija, potrebno je da budeš i svestan veličine čoveka kog igraš i da čak i kada uloga prođe ti ne zanemariš činjenicu da si ga jednom predstavljao, čak si i "bio on", makar samo pred kamerom. Marko Nikolić je svakako kao glumac izašao iz lika Karađorđa, posle je bio uspešan i u skroz drugačijim rolama, ali Karađorđe nije izašao iz njega i barem u ovom slučaju, to je više nego ispravno i za svako poštovanje.
Kada su ga pitali da reklamira kiselu vodu "Karađorđe" on je odbio tu ponudu, nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga, jer kada se maskiraš u njega moraš imati jak razlog za to, a marketing i zarada nikako nisu jaki razlozi, niti idu uz njegov lik i delo. Nije bio samo svestan istorijskog Karađorđa, bio je svestan i kako njega kao glumca narod vidi, zbog toga je takođe odbio ulogu Bajazita u "Boju na Kosovu", jer opet, bez obzira što je Marko Nikolić glumac i što nije tumačio samo Karađorđa, u narodu je ostao Karađorđe, a Karađorđe nikako ne može biti Bajazit.
To je dosta stvari o kojima je trebalo voditi računa i biti svestan svoje odgovornosti, a imao ju je čim je jednom obukao voždovu odeždu. Nikolić je do kraja bio odgovoran i principijelan, pa se nijednog trenutka ni tokom gledanja tih izvedbi, niti nakon njih nije dovelo u pitanje da li je bio dostojan izbor za Karađorđa.
Komentari (0)