Jedna od najvećih srpskih svetinja okružena je visokim bedemima i kulama kao srednjovekovni grad. I nije slučajno – despot Stefan Lazarević znao je da vera mora biti zaštićena kao i država
Na ulazu u Despotovac, među šumama i stenama, stoji manastir Manasija. Na prvi pogled, izgleda kao tvrđava. A na drugi – još više.
Debeli kameni bedemi, 11 kula, rov, masivna kapija – sve podseća na zamak iz vitezovskih vremena. I to nije daleko od istine, jer Manasija nije samo manastir – ona je bila i oklop za veru, školu i poslednju nadu jednog naroda.
Podigao ju je despot Stefan Lazarević, sin cara Lazara, početkom 15. veka. To je vreme kada je Srbija pod stalnim pritiskom Osmanlija, kada se crkve pale, gradovi padaju, a pismenost polako nestaje.
Stefan, učen, hrabar i mudro odgajan, znao je da svetinja ne sme da bude laka meta. Zato je oko crkve podigao bedeme, kao oko grada, sa 11 kula – od kojih je jedna, zapadna, poznata kao Despotova kula. Tu je, veruje se, boravio lično kada bi dolazio u manastir, ali i vodio državne poslove.
Možda vas zanima:
U NJEMU SE ČUVAJU MOŠTI DESPOTA STEFANA LAZAREVIĆA: Visoke zidine manastira Manasija skrivaju bogatu istoriju
Manastir Manasija očarava svojim uzvišenim izgledom.
Uklesane poruke u manastiru Manasija – Da li su monasi ostavili tajne kodove?
Simboli skrivene mudrosti na zidovima srednjovekovne tvrđave
Možda vas zanima:
U NJEMU SE ČUVAJU MOŠTI DESPOTA STEFANA LAZAREVIĆA: Visoke zidine manastira Manasija skrivaju bogatu istoriju
Manastir Manasija očarava svojim uzvišenim izgledom.
Uklesane poruke u manastiru Manasija – Da li su monasi ostavili tajne kodove?
Simboli skrivene mudrosti na zidovima srednjovekovne tvrđave
Možda vas zanima:
U NJEMU SE ČUVAJU MOŠTI DESPOTA STEFANA LAZAREVIĆA: Visoke zidine manastira Manasija skrivaju bogatu istoriju
Manastir Manasija očarava svojim uzvišenim izgledom.
Uklesane poruke u manastiru Manasija – Da li su monasi ostavili tajne kodove?
Simboli skrivene mudrosti na zidovima srednjovekovne tvrđave
Manasija je bila više od crkve. U njoj je osnovana Resavska prepisivačka škola, jedno od najvažnijih središta srpske pismenosti, gde su nastajali prepisi svetih knjiga, ali i prvih naučnih i filozofskih dela na narodnom jeziku. Zato su njeni zidovi morali da budu jaki.
U narodu se govorilo:
„Ko dira Manasiju, dira ono što nas čuva i kad svi odemo.“
Bedemi su visoki i do 25 metara, spojeni rampartima i kulama sa strana, sa otvorima za strelce i obranu. Tvrđava i crkva u istom dvorištu – to je bio odgovor Stefana Lazarevića na vreme u kojem vera bez mača nije mogla da opstane.
Danas, kada uđeš u portu Manasije, ne osećaš strah – osećaš sigurnost. Pogled sa zidina i freske unutar crkve Svetog Trojstva zajedno ti kažu: „Ovo nije bilo samo utočište za monahe. Ovo je bilo poslednje mesto odbrane duha.“
I zato, ako se ikada zapitaš zašto manastir izgleda kao zamak, seti se – kad je vera pod opsadom, crkva postaje tvrđava. I nije to bilo zbog moći, nego zbog opstanka.
Ko je bila kneginja Milica pre nego što je postala monahinja?
Nije bila samo Lazarova žena. Bila je i državnik, majka, zaveštateljka, pregovarač – i žena koja je vladala Srbijom kad niko drugi nije smeo
Zašto manastir Manasija ima zidine kao tvrđava: Kada crkva postane zamak
Jedna od najvećih srpskih svetinja okružena je visokim bedemima i kulama kao srednjovekovni grad. I nije slučajno – despot Stefan Lazarević znao je da vera mora biti zaštićena kao i država
Kad je car Lazar „ukrao“ crkvu iz Prizrena i sagradio Lazaricu u Kruševcu
Malo poznata priča kaže da je car Lazar naredio da se freske, kamen i oltar iz jedne prizrenske crkve prenesu na konjima u Kruševac – da bi na njima podigao svoju zadužbinu
PRAVILNA PRIČEST? Patrijarh Pavle sve objasnio u jednoj rečenici
Pažljivo pročitajte reči Patrijarha Pavle koje otkrivaju pravu suštinu posta i pričešća.
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Komentari(0)