Malo poznata priča kaže da je car Lazar naredio da se freske, kamen i oltar iz jedne prizrenske crkve prenesu na konjima u Kruševac – da bi na njima podigao svoju zadužbinu
Srpski srednjovekovni vladari nisu samo gradili – oni su znali da stvaraju priču, simboliku i poruku. Jedna od takvih priča vezana je za Lazarevu crkvu u Kruševcu, poznatu kao Lazarica, koja i danas stoji uz ostake srednjovekovne prestonice.
Prema predanju, koje se vekovima prepričava u kruševačkom kraju, car Lazar nije gradio Lazaricu „iz temelja“, već je doneo „crkvu iz Prizrena“. Ne čitavu građevinu, naravno – ali kamen po kamen, deo po deo, prenosili su se elementi jedne napuštene ili porušene crkve iz Metohije, kako bi u Kruševcu, tadašnjoj prestonici, nikla svetinja dostojna nebeskog cara.
Oltar, stubovi i deo ikonostasa navodno su nošeni na konjima i volovima, danima i nedeljama, sve dok nisu stigli do Temnića, gde je car gradio grad i pripremao dvor. Kada su freske stizale, narod je plakao – govoreći da „ne dolazi crkva, dolazi duh zemlje koje više nema“.
Stručnjaci tvrde da u Lazarici zaista postoje umetnički i graditeljski elementi koji podsećaju na prizrensko-pećki stil, različit od raške škole koja dominira tadašnjom Srbijom. Mnogi veruju da su delovi dekoracije, kameni ukrasi i možda čak deo ikonostasa zaista preneti sa juga.
Naravno, nema pisanih izvora koji to potvrđuju kao istorijsku činjenicu – ali narod pamti. A kako su govorili:
„Što se nosilo uz molitvu, ne nosi se kao kamen – već kao svetlost.“
Danas, kad staneš pred Lazaricu, možeš samo da zamisliš kako su kroz brda, reke i planine ljudi nosili delove svetinje, da bi na mestu novog grada podigli ono što je njima značilo večnost.
Kad je car Lazar „ukrao“ crkvu iz Prizrena i sagradio Lazaricu u Kruševcu
Malo poznata priča kaže da je car Lazar naredio da se freske, kamen i oltar iz jedne prizrenske crkve prenesu na konjima u Kruševac – da bi na njima podigao svoju zadužbinu
I STARO I MLADO SE KRSTI KAD PROLAZI PORED CRKVE, ČAK I KAD SU U GRADSKOM PREVOZU: Sveštenik objasnio da li je to hrišćanski čin
Sve češće možemo da primetimo ljude koji se krste kada prolaze pored crkve, naročito u gradskom prevozu.
PRAVILNA PRIČEST? Patrijarh Pavle sve objasnio u jednoj rečenici
Pažljivo pročitajte reči Patrijarha Pavle koje otkrivaju pravu suštinu posta i pričešća.
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Ako nije imala ćilim u miraz, devojka nije mogla ni da se uda: Dragačevke čuvaju srpsku tradiciju i prenose na mlade naraštaje
Ujedinile se u udruženje koje nosi ime po čuvenoj Rajki Borojević
Komentari(0)