110 godina sećanja: Dani kada je Srbija stajala pred najmračnijom sudbinom, Beograd u plamenu i krvavim sokacima, i reči koje odjekuju i danas

Kiza R

16:00

Kultura 0

Posle slavnih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, Srbija je dočekala 1915. iscrpljena. Epidemija pegavog tifusa odnela je desetine hiljada života, rezerve su bile istrošene, a glad je pritiskala narod. Uprkos obećanjima, saveznička pomoć je stizala sporo i u nedovoljnom obimu. U takvim okolnostima Centralne sile odlučuju da unište Srbiju jednom za svagda. U novoj ofanzivi udružuju se Nemačka, Austro-Ugarska i Bugarska, dok Turska pruža logističku potporu.

major gavrilovic
Shutterstock

Početak ofanzive – 6. oktobar

Dana 6. oktobra 1915. započinje masovni napad:

Sa severa i zapada austrougarske i nemačke trupe prelaze Savu i Dunav.

Možda vas zanima:

Vilijam Hanter

Kako je jedan Škot spasao srpski narod - Srpsko bure, izum koji je obuzdao smrtonosni tifus u Valjevu

Kultura

16:00

25 septembar, 2025

U uslovima ratne katastrofe, kada je srpsko stanovništvo već bilo razoreno oružanim sukobima, epidemija pegavog tifusa 1915. godine postala je nadolazeća apokalipsa. Pre nego što je stigao lekar Vilijam Hanter, Srbija je imala nedovoljno lekara i skoro nikakve preventivne mere. U decembru 1914. do maja 1915. periodu više od 150.000 ljudi umrlo je od tifusa i pratećih bolesti.

Možda vas zanima:

Vilijam Hanter

Kako je jedan Škot spasao srpski narod - Srpsko bure, izum koji je obuzdao smrtonosni tifus u Valjevu

Kultura

16:00

25 septembar, 2025

U uslovima ratne katastrofe, kada je srpsko stanovništvo već bilo razoreno oružanim sukobima, epidemija pegavog tifusa 1915. godine postala je nadolazeća apokalipsa. Pre nego što je stigao lekar Vilijam Hanter, Srbija je imala nedovoljno lekara i skoro nikakve preventivne mere. U decembru 1914. do maja 1915. periodu više od 150.000 ljudi umrlo je od tifusa i pratećih bolesti.

Možda vas zanima:

Vilijam Hanter

Kako je jedan Škot spasao srpski narod - Srpsko bure, izum koji je obuzdao smrtonosni tifus u Valjevu

Kultura

16:00

25 septembar, 2025

U uslovima ratne katastrofe, kada je srpsko stanovništvo već bilo razoreno oružanim sukobima, epidemija pegavog tifusa 1915. godine postala je nadolazeća apokalipsa. Pre nego što je stigao lekar Vilijam Hanter, Srbija je imala nedovoljno lekara i skoro nikakve preventivne mere. U decembru 1914. do maja 1915. periodu više od 150.000 ljudi umrlo je od tifusa i pratećih bolesti.

Sa istoka Bugarska se sprema da preseče komunikaciju Srbije ka Solunu.

Cilj Centralnih sila bio je jasan: potpuno vojničko uništenje Srbije i otvaranje železničkog koridora Berlin–Carigrad.

Srpska vojska, sa svega 250.000 vojnika, našla se pred silom od oko 600.000 neprijateljskih vojnika, daleko bolje naoružanih i logistički potkrepljenih.

Herojska odbrana Beograda

Najžešći udar doživeo je Beograd. Dana 7. oktobra neprijatelj je započeo forsiranje Save i Dunava uz podršku dunavske flotile.

Odbranu su držali delovi 2. bataljona 10. pešadijskog puka, potpomognuti odredima dobrovoljaca. Na Dorćolu, kod Nebojšine kule, major Dragutin Gavrilović izdao je zapovest svojim vojnicima, određujući 15:00 časova za juriš.

Njegove reči ušle su u istoriju:

Junaci!

Tačno u 15 časova neprijatelja se ima razbiti vašim silnim jurišom, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao.

Vojnici! Junaci!

Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine. Vi nemate više da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje.

Zato napred u slavu! Za Kralja i Otadžbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!

Branioci su krenuli u gotovo samoubilački juriš. Ulične borbe trajale su satima, kuća po kuća, sokak po sokak. Beograd je bio u plamenu, ali branio se do poslednjeg daha. Većina Gavrilovićevih vojnika je poginula, a sam major je teško ranjen.

Pad Beograda i trajanje borbi u zoni grada

Neprijatelj je pravio mostobrane kod Ade Ciganlije (Sava) i podno Kalemegdana / Dunavskog keja (Dunav). Srpska vatra i kontranapadi oborili su više pontona, ali su, uz nadmoćnu artiljerijsku potporu i rečne monitore, Austro-Nemačke jedinice ipak izgurale mostobrane ka unutrašnjosti. Ulične borbe trajale su više dana; težište se sa priobalja pomeralo preko Banatske / Cara Dušana dalje ka Vasinom i uzvišenjima prema Dedinju, a odbrana je potom izvlačena na linije južno od grada.

Najžešći okršaji u gradu vodili su se 7–9. oktobra; Mackensen 9. oktobra izveštava o padu Beograda, iako se otpor na širem prostoru nastavlja još nekoliko dana

Glasovi iz sveta: Novinski izveštaji o odbrani Beograda 1915.

The New York Times, 8. oktobar 1915.
Naslov: „Germans Storm Belgrade“ („Nemci jurišaju na Beograd“)
Izveštaj opisuje snažan otpor srpske vojske i ulične borbe:

„Beograd gori. Borba se vodi od kuće do kuće, dok srpski vojnici pružaju očajnički otpor.“

The New York Times, 9. oktobar 1915.
Naslov: „Desperate Fighting in the Streets of Belgrade“ („Očajničke borbe na ulicama Beograda“)
Novinar prenosi da je napad nemačkih i austrougarskih snaga praćen strašnim granatiranjem, ali da su srpski branioci odbijali prve talase.

The Times (London), 9. oktobar 1915.
Naslov: „The Fall of Belgrade“ („Pad Beograda“)
Izveštaj konstatuje da je grad, posle nekoliko dana „najžešćih borbi“, pao u ruke Centralnih sila, uz isticanje srpske odlučnosti i velikih gubitaka koje je pretrpeo neprijatelj tokom prelaza Save i Dunava.

Politika (Beograd), 7. oktobar 1915.
Poslednji broj pre okupacije doneo je izveštaje sa fronta i patriotske poruke:

„Neprijatelj nasrće svom silinom, ali Beograd se ne predaje. Naši junaci drže svaki položaj, odlučni da brane prestonicu do poslednjeg daha.“

Le Temps (Pariz), oktobar 1915.
Francuski list opisuje pad Beograda kao „tragediju male, ali hrabre nacije“ i dodaje da je srpski otpor „primera vredan u modernim ratovima“.

Prvi svetski rat Shutterstock
 

Pad grada i bugarski udar

Uprkos nadljudskoj hrabrosti, Beograd je pao 9–10. oktobra. Mackensen je u izveštaju caru Vilhelmu II zapisao da „Srbi nisu vojnici, već heroji“.

Dok se Beograd rušio pod topovima, Bugarska ulazi u rat na strani Centralnih sila: napadi preko istočnog fronta počinju 14. oktobra 1915. (uoči toga vođeni su i sporadični prepadi), čime je presečena veza ka Solunu i onemogućeno brzo saveznička pomoć. Time je srpska pozadina dovedena u bezizlazan strateški položaj

Slom i nada

Borbe u gradu i artiljerijska dejstva proizvela su velika civilna stradanja i razaranja; posle žilavog otpora usledilo je povlačenje vojske i državnih službi ka jugu i zapadu, što će u narednim nedeljama kulminirati albanskom golgotom.

Ofanziva Centralnih sila iz oktobra 1915. godine označila je okupaciju Srbije i najveću nacionalnu tragediju Prvog svetskog rata. Ali, herojstvo branilaca Beograda, Gavrilovićeve reči i kasniji oporavak srpske vojske na Krfu ostali su večiti simboli istrajnosti i nepokolebljive borbe za slobodu.

Sećanje: ploča i mesto govora

Mesto sa koga je major izdao zapovest obeleženo je spomen-pločom na Dorćolu (prvi put postavljena 1995., obnavljana; današnja postavljena 7. oktobra 2013.). Na Dunavskom keju i kod Nebojšine kule više obeležja i znamenja podseća na odbranu Beograda, gde je i uklesan govor majora Gavrilovića.

major gavrilovic

110 godina sećanja: Dani kada je Srbija stajala pred najmračnijom sudbinom, Beograd u plamenu i krvavim sokacima, i reči koje odjekuju i danas

Kultura

16:00

7 oktobar, 2025

Posle slavnih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, Srbija je dočekala 1915. iscrpljena. Epidemija pegavog tifusa odnela je desetine hiljada života, rezerve su bile istrošene, a glad je pritiskala narod. Uprkos obećanjima, saveznička pomoć je stizala sporo i u nedovoljnom obimu. U takvim okolnostima Centralne sile odlučuju da unište Srbiju jednom za svagda. U novoj ofanzivi udružuju se Nemačka, Austro-Ugarska i Bugarska, dok Turska pruža logističku potporu.

Komentari(0)

Loading