NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA SRBIJE Stilizovan dekorativni vez izveden na tradicionalnoj odeći srpskog naroda
Pored materijalne i prirodne baštine danas, u eri globalizacije, posvećuje se sve veća pažnja nematerijalnom kulturnom nasleđu kao autentičnoj vrednosti koja krasi i karakteriše jedan narod, državu.
Visoko razvijen, stilizovan dekorativni vez izveden na tradicionalnoj odeći srpskog naroda, posebno na ženskim košuljama, a kao svedena varijanta, između dva rata javlja se u gradovima na tekstilnim predmetima pokućstva. Kombinacija platna korišćenog za izradu košulja (najčešće konopljano, ali i laneno, polupamučno i pamučno), dominantna crvena boja veza izvedena uz korišćenje različitih materijala (vuna, metalna nit, žuta ili bela srma, šljokice), korišćene tehnike i nazivi za odevne elemente, stvaraju spoj koji je rezultat, ali i refleksija srpskog, vizantijskog, romanskog i istočnohrišćanskog kulturnog kruga.
Kosovski vez spada u domen znanja i veština vezenih za tradicionalne zanate i predstavalja tradicionalni način ukrašavanja odeće srpskog naroda na Kosovu, kao i tekstilnog pokućstva i savremene ženske odeće u gradovima centralne Srbije i Vojvodine.
Možda vas zanima:
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA Da li znate ko je bio prvi srpski patrijarh?
Njegove mošti počivaju u Peći, gde je i proglašen za svetitelja.
Možda vas zanima:
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA Da li znate ko je bio prvi srpski patrijarh?
Njegove mošti počivaju u Peći, gde je i proglašen za svetitelja.
Možda vas zanima:
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA Da li znate ko je bio prvi srpski patrijarh?
Njegove mošti počivaju u Peći, gde je i proglašen za svetitelja.
Jednu od prvih i uglednih škola kosovskog veza na srpskom vladarskom dvoru držala je žena Uroša Prvog, kraljica Jelena Anžujska, majka potonjih vladara Dragutina i Milutina. Polaznice ove škole bile su mlade žene i devojke iz srpskih vlastelinskih porodica. Pored umetničkog veza tu su se upoznavale i sa drugim umetničkim veštinama i učile manire lepog ponašanja.
Kraljica Simonida, žena srpskog kralja Milutina, iako veoma mlada, takođe je držala na svome dvoru školu umetničkog kosovskog veza. U srednjovekovnoj Srbiji to je bila privilegija vlastelinskih žena i kćeri, s obzirom na to da su i materijali kojima se vezlo i na kojima se vezlo bili skupi, uveženi iz dalekih, često prekomorskih zemalja. One su ipak morale biti i nadarene za ovakvu vrstu rada, te su pored poznatih motiva unosile u svoju umetnost i deo svoje duše i mašte.
Osim na dvorovima kosovski vez je negovan i u mnogim manastirima. Monahinja Jefimija, pesnikinja i umetnica kosovskog veza ostavila je pokolenjima svedočanstva svog raskošnog talenta u vidu vezenog pokrova za mošti svetog Kneza Lazara i stihove Pohvale knezu Lazaru.
Printscreen
Posle Kosovskog boja na vezenim predmetima unose se i neki novi ornamenti. To je, pre svega kosovski božur, koji se kao simbol kosovskog stradanja.
Danas kosovski vez zauzima prestižno mesto na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Zahvaljujući novoosnovanim udruženjima koja neguju ovu lepu veštinu – umetnost, kosovski vez zadovoljava i važan kriterijum održivosti.
Printscreen
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)