Prvi klas ne seče se odmah: Običaj da se prvi klas ostavi da „čuje da li je godina blaga“

Kiza R

13:00

Kultura 0

U mnogim delovima Srbije i danas se poštuje nepisano pravilo: prvi klas se ne kosi. Ne iz sujeverja, već iz poštovanja prema zemlji. Veruje se da klas koji ostane uspravno sluša vetar i nosi poruku – da li će godina biti laka ili teška.

klasje
Shutterstock

Početak žetve se ne meri datumom, već trenutkom kada klas sam kaže da je spreman. U narodnoj tradiciji, prvi klas na njivi nikada se nije sekao odmah. Ostavljan je da stoji dan, dva – ponekad i do kraja žetve. Oko njega se nije gazilo, niti se diralo. Govorilo se: „Taj klas sluša vetar. Ako ćuti – godina ne viče.“ Ovaj običaj danas se retko spominje, ali ima duboko značenje koje povezuje ritam prirode i ritam domaćina.

Zašto se prvi klas ostavlja
U prošlosti, žetva je bila čin dostojan tišine. Prvi izlazak na njivu nije bio za rad, već za osluškivanje. Ako se klas povija lagano, a ne puca pod rukom – to je dobar znak. Taj jedan, prvi klas predstavlja celu godinu rada, i zato se ne dira dok ne „izbroji misli“ onoga ko ga gleda.

Kako se to radilo
Kada bi se ljudi spremali za žetvu, žena bi prva odlazila na kraj njive i izdvajala najzdraviji klas. Oko njega bi se napravio mali krug, nogom ili motikom. Taj prostor nije se dirao. Ostao bi netaknut sve do kraja žetve, a ponekad se donosio kući i stavljao iza ikone – kao čuvar hleba za celu porodicu.

Da li je ovo sujeverje ili tiha zahvalnost
Za domaćine koji su živeli sa zemljom, sve je imalo značenje. Prvi klas je bio tiha molitva, znak da se ne ulazi u rad bez razumevanja. Danas se ovaj običaj smatra arhaičnim, ali ga se poneki još sećaju – i kad god mogu, puste da jedan klas stoji sam.

Tagovi:

Komentari(0)

Loading