U narodnom predanju Srbije, klas žita nije bio samo simbol plodnosti, već i znak. Verovalo se da u posebnim trenucima, kada sve miruje, klas može da šušne, zadrhti – i progovori. Onaj ko to čuje, neće ostati isti.
Leti, pred žetvu, kada klas sazri i sunce spusti ruku nad njivu, polje utihne – ali ne sasvim. U mnogim krajevima Srbije, naročito u Pomoravlju, oko Homolja i u ravnicama Banata, stariji su verovali da klas može da progovori. Ne glasno, ne za svakoga. Samo za one koji su pred promenu, koji u sebi nose pitanje, ali još ne znaju kako da ga postave. Taj šapat iz klasja, kažu, čuje se jednom u životu – i ako ga razumeš, znaćeš šta ti je činiti.
Klas kao živo biće
Za srpskog seljaka, klas nije bio samo hrana. Bio je merilo rada, glas zemlje, kruna godišnjice truda. Ali više od toga – bio je nosioc poruke, znak da priroda pamti, i da zna kad treba da ti kaže ono što još ne znaš.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Kada bi neko rekao da je „čuo klas kako govori“, to nije bila metafora. U ozbiljnom tonu bi dodali:
„Zna se kad polje ne šušti od vetra, nego od reči.”
Kada klas „progovara“
Prema narodnim verovanjima, klas progovara:
- u zoru ili sumrak, kada je svetlo najmekše,
- u danima pred žetvu, kada je „duša hleba na dohvat“,
- i kada se neko nalazi pred velikom odlukom, tugom ili iskorakom.
Tada se, kažu, čuje šapat u polju koje niko ne gazi, kao blagi zveket, kao pesma bez glasa. Onaj ko stane, zatvori oči i sluša, može osetiti da klas ne šušti od vetra – već kao da se obraća direktno tebi.
Šta šapat klasja znači?
Ne kaže klas rečenicu. Ne daje savet. Ali po onome što osetiš kad ga čuješ – znaš da moraš nešto da menjaš.
Ljudi su posle tog doživljaja:
- napuštali posao,
- vraćali se porodici,
- prestajali da lažu sebe,
- ili započinjali ono što su godinama odlagali.
- Zato su stari govorili:
- „Ko čuje klas, taj više ne sanja prazno.“
Ko ne sme da sluša
Zanimljivo je da se smatralo da trudnice, mala deca i oni koji su u „velikoj radosti“ ne treba da idu sami kroz zrelo klasje. Jer takvima nije vreme da čuju. Klas tada može da ih „zadrži“ – da postanu tužni bez razloga, ili da „usnu misao koja nije njihova“.
U pojedinim selima, ako žena koja dugo ne može da zatrudni čuje šapat klasja, to se doživljava kao znak – da joj se „otvorila reč zemlje“ i da će rađanje doći.
Običaj da se klas ne lomi pre tišine
Uoči prve žetve, žene su u nekim selima izlazile na njivu pre svitanja i stajale između redova klasja, u tišini. Nisu dodirivale ništa. Samo su stajale. To je bio trenutak slušanja – ne razuma, već duše.
Prvi klas se uzimao bez noža, u ruci, i nosio kući da se stavi iza ikone. Verovalo se da on nosi ono što je zemlja želela da kaže toj kući te godine.
Zaboravljeno, ali poznato telu
Možda danas ne slušamo klas. Ne idemo kroz polje kad šumi, jer imamo slušalice u ušima.
Ali ipak, kad stojimo u tišini, u prirodi, i vetar zadrhti kroz lišće – nešto u nama zna da sluša.
Jer reči nisu uvek glasne.
A klas šapuće samo onome ko zna da čuje.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)