U narodnim predanjima Srbije, posebno u planinskim selima, verovalo se da svaki izvor ima svog čuvara – nevidljivog, tihog, ali prisutnog. Taj čuvar ne voli smeh, psovke ni nemar, a ako se uvredi – izvor može presušiti, ili ostaviti trag na onome ko ga je uznemirio.

Planinska sela su uvek imala poseban odnos prema vodi. Izvori nisu bili samo mesto za osveženje, već duhovna tačka doma, sela i sveta. Prema predanjima, svaki izvor – posebno onaj koji ne presušuje ni u suši – ima svoje biće. To biće se ne vidi, ne progovara, ali oseti kad mu priđeš pogrešno. Meštani su verovali da ako izvoru priđeš sa poštovanjem – voda će te nahraniti. Ako ne, ona pamti – i zna da odgovori.
Izvor kao svetinja
U seoskoj svakodnevnici, voda nije bila obična tečnost. Bila je dar iz dubine, iz zemlje, iz tišine.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Ovo se, verovalo se, govorilo ne vodi – već njenom čuvaru.
Ko je bio čuvar izvora
U narodnom predanju, izvor čuva biće bez glasa i bez senke.
Neki su ga zamišljali kao starca sa štapom koji sedi u podnožju, drugi kao devojku s dugačkom kosom, koja samo jednom godišnje pokaže lice u odrazu.
Ali najviše se verovalo da je to nešto što ne treba videti – ali znaš da je tu.
U selima oko Homolja i Kopaonika, stariji su znali da kažu:
„Ako ti je voda gorka, ne pitaj zašto – već idi.“
Kako se ponaša kad se naljuti
Ako neko zazviždi pored izvora, psuje, razlije vodu ili se ruga, verovalo se da:
– može da dobije groznicu bez temperature,
– da ga voda „ne primi“,
– ili da počne da sanja istu osobu svake noći – iako je ne poznaje.
U nekim selima, deci se nije dozvoljavalo da piju vodu iz ruke – već isključivo iz posude, s poštovanjem.
Izvor je, govorili su, živ, i zna kad ga dete poštuje, a kad se samo igra.
Znak da čuvar prihvata prisustvo
Ako se na izvoru voda ne muti kad se zahvati, ako je hladna, ali ne boli, i ako ptica zapeva dok piješ – verovalo se da čuvar ćuti, ali prihvata.
Tada je u redu uzeti vodu, ali uvek ostaviti malo – „za onog koga čuvar još čeka.“
Danas – izvori ostaju, ali čuvari ćute
Možda više ne verujemo u bića koja čuvaju izvore.
Ali i danas, kad naiđemo na tihi planinski izvor, niko ne viče, ne psuje, i svi zastanu.
To nije praznoverje.
To je nasleđe.
Jer izvor ne traži mnogo.
Samo da znaš da ono što daje – neko čuva.

REŠENJE ISTORIJSKE ZAGONETKE: Evo zašto su Banaćani "Lale"
Banaćani su Lale, Čačani Grebići, Paraćince zovu DŽigerani, Kruševljane Čarapani, Jagodince Ćurani... Zbog poljoprivredne kulture kojom se masovno bave, Leskovčanima je prilepljen nadimak Paprikari. A svi su Srbi, istih korena, samo iz različitih krajeva zemlje. Svaki nadimak ima svoju legendu ili istorijsku pozadinu, a poreklo šaljivog naziva za Banaćane krije posebno zanimljivu priču.

OVAKO JE PRAVILNO:Slavska i ikona Hrista imaju POSEBNA mesta
U pravoslavnoj tradiciji, ikona zauzima posebno mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo umetnički prikaz svetitelja ili Hrista, već na neki način i znak prisustva svetog u svakodnevici i našem domu.

ZABORAVLJENI ZNAČAJ VRTLOGA NA SRPSKIM REKAMA: Zašto su rečni virovi imali poseban status u narodnim pričama?
U srpskoj narodnoj tradiciji rečni virovi nisu bili samo prirodne pojave, već mesta sa posebnim, često misterioznim značajem. Mnogi virovi širom Srbije vekovima su okruženi legendama, verovanjima i pričama koje govore o njihovim neobičnim moćima i tajanstvenim stanovnicima.

POVERENJE U „SUDBINU“ U SRPSKIM PRIČAMA: Kako su naši preci verovali u predodređenost životnih događaja?
U srpskoj narodnoj tradiciji, sudbina je oduvek imala posebno mesto. Narodne priče i predanja često su govorili o sudbini kao o nečem unapred određenom, što se ne može izbeći i što upravlja životima ljudi bez obzira na njihove želje i odluke.

ZAŠTO SE U SRBIJI ČUVALA PRVA KAPIJA OD „ZLIH OČIJU“? Simbolika i običaji vezani za ulaz u domaćinstvo
U tradicionalnoj srpskoj kulturi, prva kapija domaćinstva nije bila samo običan ulaz, već mesto koje je zahtevalo posebnu pažnju zbog dubokih verovanja o njenoj zaštitnoj moći. Kapija je predstavljala granicu između spoljnjeg sveta i sigurnosti doma, i kao takva, morala je biti posebno čuvana od negativnih sila, uroka i loših energija.
Komentari(0)