Tajno značenje zvončića: Zašto se verovalo da zvono prvog zvončića čuva ljubav od rastanka
U srpskoj narodnoj tradiciji, prvi ubrani zvončić nije bio samo znak proleća. Verovalo se da onaj ko pokloni zvončić voljenoj osobi stvara nevidljivu vezu koja štiti ljubav od rastanka i zaborava.
Zvončić, skromni glasnik proleća, ima posebno mesto u srpskom narodnom predanju. Njegov zvonasti cvet, nežan i treperav na vetru, nije se ubrao olako. Prvi zvončić viđen u godini, verovalo se, nosi moć vezivanja – ne vidljivim lancem, već nitima koje srce pamti. Onaj ko primi zvončić iz ruke onoga koga voli, prema starim običajima, ostaje povezan sa njim, čak i ako godine, putevi i svet pokušaju da ih razdvoje.
Zvončić – tiho zvono ljubavi
Zvončić nije bio cvet za ukrašavanje kuće.
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
U narodnom predanju govorilo se:
„Ko ti donese zvončić kad ga niko ne traži – taj ti neće zaboraviti ime, ni kad mu ode glas.“
Zato je darivanje zvončića imalo tiho, ali snažno značenje: obećanje bez reči.
Kako se pravilno poklanjao zvončić
Cvet se nije ubirao u punom danu, nego rano ujutru, dok se rosa još zadrži na laticama.
Brala se samo jedna stabljika, ne više.
Pri branju se u sebi šaptala želja ili molitva – ne za sreću, nego za istrajnost srca.
Poklonjen je bez obaveze, bez pompe, često samo stidljivim pružanjem ruke.
Nije se nosio iza leđa. Nije se uvijao u papir.
Jer su verovali: ako ti treba poklon da prikriješ osećanja, ni zvončić ti neće pomoći.
Zašto se verovalo da štiti od rastanka
U starim pričama, prvi zvončić je bio zvono koje se ne čuje ušima, već dušom.
Njegovo „zvonjenje“ bilo je nevidljivo povezivanje dvoje ljudi – stvaranje mosta preko kog godine, razdaljina i drugi ljudi ne mogu lako preći.
Ako bi dvoje razmenili zvončiće, govorilo se da: – čak i ako se nikada više ne vide,
– čak i ako prođu kroz druge ljubavi i gradove,
njihova srca uvek znaju put nazad.
Danas – zaboravljen običaj, ali osećaj ostaje
Danas se zvončići retko beru, još ređe daruju.
Ali i dalje, kada ih vidimo kako trepere na vetru, u nama se probudi nešto nežno i tiho.
Možda zato što su naši stari znali: nije svaki cvet samo ukras.
Neki cvetovi nose obećanja.
A zvončić, onaj prvi, nosi ono obećanje koje ne mora da se izgovori.
CRNJANSKI JE NA NEVEROVATAN NAČIN OSVOJIO NAJLEPŠU BEOGRAĐANKU: Učinio je sve da je zavede, pa je varao IZA SVAKOG ĆOŠKA
Život Miloša Crnjanskog obeležia je jedna velika ljubav koji u gradio sa najlepšom Beograđankom Vidom Ružić, koja mu je bila podrška u svemu.
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Senke zimskog ciklusa: Kad se dan skrati, a duhovni svet približi
U narodnoj religiji, zima nije samo sezona – već vreme kada „nevidljivi svet hoda bliže ljudima“. Od Nikoljdana do Bogojavljenja, svaki korak se pravi s merom
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Komentari(0)