Zašto su naši preci verovali da ne smeš brati cvet bez dozvole: Priča o biljkama koje pamte ruku

Kiza R

11:00

Kultura 0

U srpskoj narodnoj tradiciji branje cveta nije bilo običan čin. Verovalo se da biljke osećaju ruku koja ih kida i da pamte nameru onoga ko ih bere. Ako se cvet obere bez reči i poštovanja, može da donese nemir, bolest ili zaborav.

drvo života
Shutterstock

U vremenu kada je priroda bila mnogo više od pejzaža, naši preci su znali da ništa u šumi, na livadi ili u bašti nije mrtvo. Biljke su bile živa bića, sa svojim dahom, svojim pamćenjem i svojom moći. Brati cvet značilo je prekinuti životni tok, i zato se nije radilo tek tako. Svaki cvet je znao ko ga je ubrao, govorili su stariji, i nije svaka ruka mogla ostati bez posledica.

Biljka nije predmet, već svedok

U narodnim verovanjima, svaka biljka ima svoju dušu.

Možda vas zanima:

Kada ruka kida stablo, cvet ili travku, nije samo biljka ta koja se lomi – lomi se i deo sveta koji pamti taj dodir.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Zato su stari učili decu:
kad bereš biljku, najpre se zahvali.
Ako uzimaš, uzmi s razlogom.
Ako uzimaš iz obesti, znaj da ono što je ostalo pamti tvoje prste.

Branje sa dozvolom – tiha molitva

Pre nego što bi ubrali cvet, žene i devojke bi zastale.
Nije bilo potrebno mnogo – samo misaono zahvaliti, tiho reći:
„Ne uzimam da se hvalim, nego da se sećam.“

U nekim krajevima, pred berbu, posebno zdravca, bosiljka ili suncokreta, govorilo se i:
„Povedi mi misao, a ostavi mi radost.“

Verovalo se da biljka tada sama „otpušta svoj dah“ i odlazi lakše, bez ljutnje.

Šta se dešava kad se cvet otkine bez poštovanja

Nije bilo dovoljno samo ubrati i zaboraviti.
Ako cvet uvene u ruci, ako voda ne sačuva njegov oblik, ako list pocrni – smatralo se da je biljka „ponela tugu ruke“.
Takav cvet se nije unosio u kuću.
Nosio se nazad u polje i ostavljao s rečima:
„Vrati ono što nisam znao da dam.“

Nije se gazila ni livada, nije se čupalo više nego što ti treba.
Čovek nije bio gospodar prirode – bio je njen gost.

Biljke pamte – i danas

Možda danas grabimo bukete bez razmišljanja.
Kupujemo cveće iz prodavnica, ne znajući ni gde je raslo.
Ali i dalje, kad uđeš u šumu, kad nađeš polje puno cvetova, nešto te natera da staneš, da gledaš, da ćutiš.

To je stari osećaj.
Onaj koji govori da priroda vidi i pamti.
I da nijedan cvet ne odlazi bez da ostavi trag – u ruci, u srcu, ili negde dublje.

stojadin

"Beži, ide narodna milicija": Mladi Čačanin Ilija oživeo plavog stojadina iz Žikine dinastije, imao je i poseban razlog za to

Kultura

15:00

13 jun, 2025

U vreme kada su red i mir na ulicama čuvali pripadnici Narodne milicije, a drumovima krstarili prepoznatljivi plavi „stojadini”, svakodnevica je bila znatno drugačija. Upravo tu atmosferu prošlog vremena odlučio je da oživi Ilija Ječmenica, elektroinženjer iz Čačka, koji je potpuno restaurirao jedno ovakvo vozilo, uz zapanjujuću posvećenost detaljima.

Komentari(0)

Loading