Zašto su naši preci verovali da ne smeš brati cvet bez dozvole: Priča o biljkama koje pamte ruku
U srpskoj narodnoj tradiciji branje cveta nije bilo običan čin. Verovalo se da biljke osećaju ruku koja ih kida i da pamte nameru onoga ko ih bere. Ako se cvet obere bez reči i poštovanja, može da donese nemir, bolest ili zaborav.
U vremenu kada je priroda bila mnogo više od pejzaža, naši preci su znali da ništa u šumi, na livadi ili u bašti nije mrtvo. Biljke su bile živa bića, sa svojim dahom, svojim pamćenjem i svojom moći. Brati cvet značilo je prekinuti životni tok, i zato se nije radilo tek tako. Svaki cvet je znao ko ga je ubrao, govorili su stariji, i nije svaka ruka mogla ostati bez posledica.
Biljka nije predmet, već svedok
U narodnim verovanjima, svaka biljka ima svoju dušu.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Zato su stari učili decu:
kad bereš biljku, najpre se zahvali.
Ako uzimaš, uzmi s razlogom.
Ako uzimaš iz obesti, znaj da ono što je ostalo pamti tvoje prste.
Branje sa dozvolom – tiha molitva
Pre nego što bi ubrali cvet, žene i devojke bi zastale.
Nije bilo potrebno mnogo – samo misaono zahvaliti, tiho reći:
„Ne uzimam da se hvalim, nego da se sećam.“
U nekim krajevima, pred berbu, posebno zdravca, bosiljka ili suncokreta, govorilo se i:
„Povedi mi misao, a ostavi mi radost.“
Verovalo se da biljka tada sama „otpušta svoj dah“ i odlazi lakše, bez ljutnje.
Šta se dešava kad se cvet otkine bez poštovanja
Nije bilo dovoljno samo ubrati i zaboraviti.
Ako cvet uvene u ruci, ako voda ne sačuva njegov oblik, ako list pocrni – smatralo se da je biljka „ponela tugu ruke“.
Takav cvet se nije unosio u kuću.
Nosio se nazad u polje i ostavljao s rečima:
„Vrati ono što nisam znao da dam.“
Nije se gazila ni livada, nije se čupalo više nego što ti treba.
Čovek nije bio gospodar prirode – bio je njen gost.
Biljke pamte – i danas
Možda danas grabimo bukete bez razmišljanja.
Kupujemo cveće iz prodavnica, ne znajući ni gde je raslo.
Ali i dalje, kad uđeš u šumu, kad nađeš polje puno cvetova, nešto te natera da staneš, da gledaš, da ćutiš.
To je stari osećaj.
Onaj koji govori da priroda vidi i pamti.
I da nijedan cvet ne odlazi bez da ostavi trag – u ruci, u srcu, ili negde dublje.
DANAS SU DETINJCI: Porodični praznik sa prelepom simbolikom - smatra se da ovaj običaj donosi mir i blagostanje domu
Pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležava Detinjce, radosni porodični praznik koji se slavi tačno tri nedelje pre Božića
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Komentari(0)