Letnje svadbe i simbolika vetra: Kad vetar duva oko mladih, narod zna da nešto "govori"
U srpskoj tradiciji, svadbe u leto nisu samo vreme veselja – već i vreme kada priroda učestvuje, a vetar se smatra znakom
 
                                "Ako vetar zaigra veo, neka se ćuti i gleda – to je poruka.” Letnje svadbe, naročito u julu i avgustu, bile su u srpskoj tradiciji posebno značajne – jer se verovalo da se tada “otvara leto za novo.” U tom periodu, svadbeni običaji nisu zavisili samo od ljudi – već i od prirode. A vetar je imao posebno mesto: ako se pojavi iznenada, ako prođe ispod stola, ako podigne veo – nije slučajnost, već znak.
Vetar kao “svedok” venčanja
U selima zapadne Srbije, posebno oko Valjeva i Gučeva, veruje se da vetar koji duva oko mlade dok stoji ispred crkve znači da je neko “iz senke” došao da je vidi poslednji put – neko koga nema više među živima, ali ko želi da je isprati. Ako vetar okrene veo prema mladoženji – brak će biti skladan. Ako ga skroz podigne – "neko se još nije oprostio".
Možda vas zanima:
 
            STARI OBIČAJ „ZELENIH SVADBI“: Zašto su se mladi u nekim krajevima Srbije venčavali isključivo na livadi?
„Zelene svadbe“ bile su stari običaj u mnogim ruralnim krajevima Srbije, gde su mladi parovi birali da se venčaju pod otvorenim nebom, najčešće na livadama ili proplancima. Ovaj običaj imao je duboku simboliku povezanu sa plodnošću, obnovom života i harmonijom sa prirodom.
 
            Tradicionalno "ženidbeno pevanje" u selima Peštera: Običaj koji odoleva vremenu
Skriveni rituali Pešterske visoravni otkrivaju jedinstvene svadbene pesme koje se izvode samo u posebnim prilikama.
Možda vas zanima:
 
            STARI OBIČAJ „ZELENIH SVADBI“: Zašto su se mladi u nekim krajevima Srbije venčavali isključivo na livadi?
„Zelene svadbe“ bile su stari običaj u mnogim ruralnim krajevima Srbije, gde su mladi parovi birali da se venčaju pod otvorenim nebom, najčešće na livadama ili proplancima. Ovaj običaj imao je duboku simboliku povezanu sa plodnošću, obnovom života i harmonijom sa prirodom.
 
            Tradicionalno "ženidbeno pevanje" u selima Peštera: Običaj koji odoleva vremenu
Skriveni rituali Pešterske visoravni otkrivaju jedinstvene svadbene pesme koje se izvode samo u posebnim prilikama.
Možda vas zanima:
 
            STARI OBIČAJ „ZELENIH SVADBI“: Zašto su se mladi u nekim krajevima Srbije venčavali isključivo na livadi?
„Zelene svadbe“ bile su stari običaj u mnogim ruralnim krajevima Srbije, gde su mladi parovi birali da se venčaju pod otvorenim nebom, najčešće na livadama ili proplancima. Ovaj običaj imao je duboku simboliku povezanu sa plodnošću, obnovom života i harmonijom sa prirodom.
 
            Tradicionalno "ženidbeno pevanje" u selima Peštera: Običaj koji odoleva vremenu
Skriveni rituali Pešterske visoravni otkrivaju jedinstvene svadbene pesme koje se izvode samo u posebnim prilikama.
Ako vetar duva kroz svadbeni sto
U Timočkoj Krajini postoji običaj da se pažljivo prati kada vetar “uđe” pod svadbeni sto. Ako tad zaljulja stolnjak – neko će u toj kući brzo dobiti dete. Ako samo podigne ivicu – biće putovanja. Ako vetar sruši čašu – domaćin se mora “ispovediti”.
Vetar i nošenje darova
Poseban znak je ako vetar zaustavi kola ili povuče maramu s darovima – veruje se da duh prirode traži svoj deo. Zato se u nekim selima darovi ostavljaju i pod drvo, ili se u torbu dodaje simbolički poklon “za onog ko nije pozvan”.
Letnje svadbe se planiraju i po mesečevim danima
- Svadbe se ne prave na “mlad mesec” – da ne bude “povratka u kuću”
- Ako je dan “hladno miran” – brak će biti dug i tih
- Ako se uveče pojavi vetar pred ponoć – “neko se zaljubio u mladinu senku”
Vetar kao potvrda – ili izazov
U narodnoj svesti, vetar nije neprijatelj ni slučaj. On dolazi da pomeri ono što se zateklo – i da najavi ono što ide. Zato se tokom svadbe ne peva kad dune – tada se čeka da prođe. Jer možda nije vetar – već pozdrav nekog ko zna šta ljubav znači.
 
            Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
 
            Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
 
            Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
 
            MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
 
            Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
 
                 
            
Komentari(0)