Zašto se ne kupa u reci posle Velike Gospojine? Narodno upozorenje koje traje vekovima
U Srbiji postoji verovanje da voda posle 28. avgusta “uzima”, a ne leči – i da reka tada postaje hladna ne po temperaturi, već po duhu
“Ko se kupa posle Gospojine, može da ponese nešto sa sobom – a da ne zna.” Ova zagonetna rečenica starih ljudi iz sela pored reka i jezera širom Srbije odnosi se na duboko ukorenjeno narodno pravilo: ne treba se kupati u reci posle Velike Gospojine (28. avgusta). Iako se voda tada često čini toplom i privlačnom, veruje se da ona u tom periodu menja svoju prirodu – iz životne postaje "zatvorena".
Praznik kao duhovna granica
Velika Gospojina u narodu označava simbolički kraj leta. Nakon tog dana, kako kažu u selima kraj Ibra, Drine i Južne Morave – reka “menja tok iznutra”. Više nije prolećna, vesela, razigrana – već postaje dublja, teža, “mračnija”. Veruje se da posle Gospojine voda “pamti leto”, ali i “spušta se na dno”.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Voda posle Gospojine “uzima” – šta to znači?
U narodnom jeziku, reka “uzima” znači da se u njoj neko lako može utopiti, okliznuti, razboleti – i da to nije samo fizički uzrok, već duhovni. U mnogim mestima, deci je izričito zabranjivano da se kupaju posle 28. avgusta. Ako neko uporno hoće – savetuje se da prethodno poprska lice vodom tri puta i kaže: “Ne dolazim ti da uzmem, već da ostanem čist.”
Legende o “hladnoj ruci reke”
U selima oko Timoka postoji priča o devojci koja je “ušla da se osveži posle Gospojine, pa je izašla s nogom što se nikad više nije osušila”. Stariji kažu da je reka “obeležila” kao upozorenje. Na Đetinji se priča da se u tom periodu vidi “senka druge obale i kad nije sunce”.
Priroda ili mit – gde se sreću
Naravno, voda se zaista hladi krajem avgusta. Noći su duže, temperatura opada. Ali u narodnoj duhovnosti, ta fizička promena se prevodi kao “gubitak otvorenosti reke”. Dok je leto mlado – reka daje. Kad leto ode – reka traži nazad.
Danas – znak poštovanja prema prirodnom ritmu
U savremenom kontekstu, ova zabrana nas uči jednoj važnoj stvari: da priroda ima svoj kalendar, i da ne mora sve biti dostupno uvek. Da i voda ima svoj dan za ćutanje. I da znati kad ne ući – ponekad znači znati kako ostati.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)