Najtužniju pesmu ikada napisanu u Jugoslaviji, Tito je strogo zabranio: Zbog mučnih reči uz nju su ljudi sebi oduzimali život
Autor numere je Dragiša Nedović koji je ostavio značajan trag u muzičkoj istoriji bivše Jugoslavije i brojne hitove
Među pesmama koje su ostavile neizbrisiv trag u muzičkoj i kulturnoj istoriji prostora bivše Jugoslavije, posebno mesto zauzima potresna balada „Pluća su mi bolna“. Iako je danas poznata po svom snažnom emotivnom naboju i autentičnom izrazu bola, ova pesma neko vreme nije smela da se javno izvodi. U razdoblju socijalističke Jugoslavije, u godinama posle Drugog svetskog rata, pesma je bila strogo zabranjena – lično ju je zabranio Josip Broz Tito, i to iz razloga koji su tada delovali kao pitanje života i smrti.
Autor ove pesme bio je Dragiša Nedović, pesnik narodne duše i jedan od najosećajnijih stvaralaca svoje generacije. Rođen u Kragujevcu, Nedović je ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici, stvarajući stihove koji su jednako pripadali i srpskom i bošnjačkom i hrvatskom muzičkom nasleđu. Pisao je pesme koje su bile jednostavne po formi, ali duboko dirljive po sadržaju – poput poznatih „U lijepom starom Višegradu“, „Stani, stani Ibar vodo“, „Na Moravi vodenica stara“ i mnogih drugih. Ipak, pesma „Pluća su mi bolna“ izdvaja se svojom posebnom i tragičnom pričom.
Nakon povratka u rodni Kragujevac 1950. godine, iscrpljen ratnim godinama i siromaštvom, Dragiša Nedović je saznao da boluje od tuberkuloze – tada neizlečive i često smrtonosne bolesti. Suočen s bolešću, siromaštvom i osećanjem da mu život ističe, napisao je pesmu u kojoj je pretočio svoj lični bol i slutnju kraja. Stihovi koje je ostavio svetli su primer pesničke iskrenosti i unutrašnje borbe:
Možda vas zanima:
BILA JE NAVREDNIJA U JUGOSLAVIJI Novčanica sa likom Josipa Broza Tita imala je jednu veliku grešku o kojoj se i danas polemiše (VIDEO)
Imena države su se menjala, ali ne i dinar, koji je stekao kultni status pa je prestao da bude „jugoslovenski“ kad ga je Srbija zamenila srpskim dinarom, a Crna Gora evrom – godinama nakon što se nekadašnja Jugoslavija raspala.
Možda vas zanima:
BILA JE NAVREDNIJA U JUGOSLAVIJI Novčanica sa likom Josipa Broza Tita imala je jednu veliku grešku o kojoj se i danas polemiše (VIDEO)
Imena države su se menjala, ali ne i dinar, koji je stekao kultni status pa je prestao da bude „jugoslovenski“ kad ga je Srbija zamenila srpskim dinarom, a Crna Gora evrom – godinama nakon što se nekadašnja Jugoslavija raspala.
Možda vas zanima:
BILA JE NAVREDNIJA U JUGOSLAVIJI Novčanica sa likom Josipa Broza Tita imala je jednu veliku grešku o kojoj se i danas polemiše (VIDEO)
Imena države su se menjala, ali ne i dinar, koji je stekao kultni status pa je prestao da bude „jugoslovenski“ kad ga je Srbija zamenila srpskim dinarom, a Crna Gora evrom – godinama nakon što se nekadašnja Jugoslavija raspala.
Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam,
Jer su sasvim blizu, moji zadnji dani.
Živeću još danas, a možda i sutra,
A onda zauvek, zbogom moj živote.
Nije meni žao, bednoga života,
Jer ja sreće nikad, osetio nisam.
Samo bol i patnja, gorke suze lio,
U životu svome, srećan nisam bio.
Prvi ju je snimio Zaim Imamović, poznati izvođač sevdalinki, a pesma je momentalno izazvala snažnu emocionalnu reakciju kod publike. Međutim, ono što je trebalo da bude umetnički izraz lične tragedije, ubrzo je postalo društveni problem. Pesma se toliko duboko urezala u svest ljudi, naročito onih koji su i sami bolovali od tuberkuloze, da je usled njenog slušanja zabeležen porast samoubistava. Bolesni, uplašeni i usamljeni ljudi prepoznali su u stihovima odraz sopstvenog očaja i beznađa, i to ih je gurnulo preko ivice.
Zbog ovih tragičnih posledica, Centralni komitet je reagovao odlučno. Pesma je povučena iz radijskih i gramofonskih programa, a njen javni nastup strogo zabranjen. Odluku o zabrani lično je potpisao Josip Broz Tito, procenjujući da je u pitanju pitanje očuvanja javnog mentalnog zdravlja. Pesma je tako postala svojevrsni tabu – umetnički zabranjeni plod koji je više svedočio o tami ljudske patnje nego što je slavio život.
Danas, decenijama nakon tih događaja, „Pluća su mi bolna“ se sluša s novim razumevanjem. Ona se više ne smatra opasnom, već dragocenim dokumentom jednog vremena i čoveka koji je kroz stihove ogolio svoju dušu. Pesma je postala simbol tuge, ali i snage umetničkog izraza koji se ne da ućutkati ni kad mu zabrane reči. U njoj živi uspomena na Dragišu Nedovića – pesnika patnje, ali i neumoljive istine.
Ako želiš, mogu dopuniti još konteksta o životu Dragiše Nedovića, o muzičkoj sceni tog doba ili o reakcijama koje su usledile kad je zabrana ukinuta.
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Komentari(0)