U srpskoj tradiciji, neobjašnjivo zvonjenje označava smrt, opomenu ili dolazak duše
“Zazvonilo je, a nikog nema u zvonari – spremaj se, neko će umreti.” Ova rečenica odzvanja kroz sećanja mnogih starijih meštana iz sela širom Srbije. U narodnom predanju, kada zvono samo zazvoni, ili se čuje zvuk zvona kada niko nije povukao uže, to nije greška, već znak. Prema Veselinu Čajkanoviću, ovaj fenomen nije tumačen kao slučajnost – već kao direktna manifestacija prisustva duhovnog sveta, često u trenutku kada se “duša sprema” ili kada nešto iz nevidljivog sveta želi da privuče pažnju.
Zvono – svetlosni glas u svetu tame
Zvona u srpskoj tradiciji nisu imala samo liturgijsku funkciju. Ona su bila “glas crkve”, ali i oružje protiv zla. Njihov zvuk se širio dolinama i planinama ne samo da bi pozvao vernike, već da bi rasterao nečiste sile. Zato je svako neobjašnjivo zvonjenje izazivalo strah – jer znači da su sile koje ne dolaze s čovekom, same zazvale.
Možda vas zanima:
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Možda vas zanima:
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Možda vas zanima:
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Zazvonilo samo? Nema “samo” u narodnoj religiji
U narodnoj logici, ništa “samo od sebe” ne pravi buku – naročito ne sveta stvar. Ako zvono zazvoni a niko nije tu, tumači se da je:
- duša umrlog došla da najavi svoj kraj;
- anđeo ili svetac prošao kraj crkve;
- nečista sila pokušala da uđe u sveto mesto, ali se oglasila svetinja.
U nekim krajevima, verovalo se da je to znak da “zvono traži zvonara” – odnosno, da neko iz sela treba da se oprosti sa životom.
Zabrana igre i šale sa zvonom
Zvonjenje je bilo strogo čuvano. Deci nije bilo dozvoljeno da se igraju konopcem zvona – verovalo se da onaj ko zazvoni iz šale “priziva nešto što ne zna”. Ako neko neovlašćeno zazvoni, u nekim selima su se palile sveće ili se molilo pred ikonom da “greh ne ostane”.
Čajkanovićevo tumačenje – zvono kao prenosnik duhovne vibracije
Čajkanović opisuje zvono kao predmet sa “dvostrukom prirodom”: napravljeno rukom, ali nosi božanski rezon. Zvuk zvona probija granicu svetova – i zato se njegov neobjašnjiv signal doživljava kao poruka. U narodnom iskustvu, zvono nikada nije samo metal – ono govori ono što ljudi ne mogu da izgovore.
Danas – signal za sve, ali značenje ostaje
U savremenom vremenu, elektronski sistemi često aktiviraju zvona automatski. Ipak, kad zazvoni mimo rasporeda, stariji i dalje kažu: “Neko se sprema.” I dok tehnologija pokušava da objasni “greške”, narodna religija zna: kad svetinja sama progovori, ne treba da je prekinemo – već da slušamo.
Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju
Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.
Srpska princeza rodila poslednjeg Romanova: Muža joj boljševici brutalno prebili i bacili ga u jamu, a nju u tamnicu, umrla je zaboravljena od svih
Jelena Karađorđević je bila obrazovana, hrabra, vrlo požrtvovana kako prema Srbiji i interesima Srbije, tako i prema svojoj novoj domovini Rusiji.
Iznenadiće vas koje srpske reči koriste i Englezi - čak 28
Engleskih pozajmljenica u našem jeziku ima mnogo, ali čak 28 srpskih reči ušlo je u engleski rečnik. Njih zovemo srbizmi.
Vadi kamen iz kamenoloma pa ga obrađuje: On je Živojin Mišić i potomak srpskog vojskovođe - vredni mladić dostojno nosi veliko ime
U Struganiku, rodnom selu velikog srpskog vojvode, danas živi i radi još jedan Živojin Mišić, potomak slavnog vojskovođe koji sa svojih nepunih trideset godina, delima već pokazuje da je dostojan imena i prezimena koje nosi. Na svojoj dedovini, rukama iz kamenoloma vadi kamen, zarađuje hleb sa devet kora i poštenim radom dokazuje da iver ne pada daleko od klade.
Kako je ajvar dobio ime? Ovo je turska reč i nema veze ni sa paprikom ni sa zimnicom
Ajvar, magična reč koja sva vrata otvara... Stigla je sezona, a ovo tradicionalno jelo ukrasiće sve trpeze – i za doručak, i za ručak, i za večeru, i između. Recept? Svaka domaćica ima svoj. Poreklo? I to bi moglo da bude komplikovano, pa ćemo reći samo da nam pripada svima po malo
Komentari(0)