Kuća bez ogledala: Zašto su se u valjevskom kraju ogledala pokrivala 40 dana posle smrti
Kada neko premine, ogledala u kući se prekrivaju – da duša ne ostane zarobljena u odrazu. Ovaj običaj iz sela oko Valjeva vekovima se poštovao, a danas ga se sećaju samo najstariji.

U valjevskom kraju, kada bi neko u porodici umro, prva stvar koju su žene radile nije bila plakanje, već – prekrivanje ogledala. Belim platnom, maramom ili stolnjakom, svako ogledalo u kući se zaklanjalo od pogleda. Verovalo se da ako se duša pokojnika zatekne u odrazu, neće moći da ode dalje. Ovaj običaj bio je deo šireg rituala žalosti, tihe brige i strahopoštovanja prema onome što dolazi posle života.
Ogledalo – prozor u dušu, ali i zamka
U narodnom verovanju Srbije, ogledalo nikada nije bilo samo komad stakla. Smatralo se „okom druge strane“ – mestom kroz koje duša može da se vidi, ali i da ostane.
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
U selima oko Valjeva – kao što su Divci, Pričević, Suvodanje i Lelić – žene su još pre dolaska sveštenika prekrivale ogledala. To je bio znak da je duša poštovana, da se neće zbuniti svojim odrazom i da će imati miran put ka večnosti.
Koliko dugo su ogledala bila prekrivena?
Standardno – 40 dana. Verovalo se da toliko duši treba da “obiđe” mesta na kojima je volela da bude, da se oprosti, da se smiri. Tek nakon 40 dana, ogledala su se skidala, ali nikada uveče i nikada bez molitve.
U nekim slučajevima, ogledala su se iznosila iz kuće, naročito ako je smrt bila iznenadna ili „nečista“ (samoubistvo, nesreća, rat).
Ko je sve gledao – a ko nije smeo?
- Deca nisu smela da se gledaju u ogledalo u kući pokojnika
- Trudnice i dojilje nisu smele ni da uđu u sobu s ogledalom
- Ako se neko slučajno pogleda – trebalo je pljunuti tri puta i prekrstiti se
Takođe, ogledalo se nije smelo čistiti za vreme žalosti – jer se verovalo da „skidaš tragove duše“.
Zašto žene prekrivaju, a ne muškarci?
U patrijarhalnim zajednicama, žena je čuvar doma, smrti i života. Njena je bila poslednja reč uz ognjište, ali i prva kad neko ode. Prekrivanje ogledala je bio intiman, tihi čin brige, koji se nije učio – već nasledio pogledom i gestom.
Baka Milena iz sela kod Lajkovca kaže:
“Kad majka umre, prvo se ćuti. Drugo – zakloniš ogledalo. Da joj ne ostane lice na staklu.”
Običaj koji još živi – tiho, u senci
Iako je danas retko, ovaj običaj se i dalje poštuje u pojedinim domaćinstvima. U mestima oko Valjeva, starije žene i dalje savetuju ćerkama:
“Kad se dogodi ono najgore, ne zaboravi – stavi nešto belo na ogledalo. Ne zbog njih. Zbog nas.”
Odmor za dušu i za odraz
Običaj prekrivanja ogledala nije sujeverje – to je duboka duhovna potreba da se prepozna trenutak između dva sveta. Da ne gledamo, ne analiziramo, ne kontrolišemo. Da, bar na 40 dana, dopustimo tišini da zavlada domom.
Jer ogledalo, kad nije prekriveno, ne prikazuje samo lice. Ponekad, možda prikaže – ono što nismo spremni da vidimo.

Pravoslavna crkva u pećini Ceremošnja: Skrivena svetinja istočne Srbije
U prelepoj pećini Ceremošnja, u istočnoj Srbiji, nalazi se neobična pravoslavna crkva koja privlači pažnju retkih posetilaca svojom jedinstvenom atmosferom i skrivenom istorijom.

Stari narodni običaj "Dodola" iz Bukovika: Prizivanje kiše kroz pesmu i ples
U selu Bukovik kod Aranđelovca i danas živi stara tradicija Dodola – drevni običaj prizivanja kiše, koji meštani čuvaju kao dragocen deo svog kulturnog nasleđa.

Bunar ljubavi kod manastira Tronoša: Mesto gde se zaljubljeni zavetuju zauvek
U blizini Loznice nalazi se čarobno mesto skriveno u tišini manastira Tronoša – bunar ljubavi, čiju legendu zaljubljeni čuvaju vekovima.

U 51. godini pao je na Dorćolu, jeziva bolest ga je pokosila: Sahranila ga žena koju je do smrti ludo voleo
Legendarni Borislav Bora Stanković bio je srpski pripovedač, romansijer, dramatičar i jedan od najznačajnijih pisaca srpskog realizma. Njegov roman "Nečista krv" i drama "Koštana" i danas su nezaobilazno štivo srpske književnosti, ali Borin privatni život daleko je manje poznat javnosti.

10 MUDROSTI GLUMAČKE LEGENDE KOJE GA ČINE BESMRTNIM: Kriju duboku i važnu pouku - "Od smeha do suza jedan je korak"
Iako je ovaj svet napustio pre 27 godina, glumac čije je ime zlatnim slovima zapisano u istoriji srpskog filma, Milosav Mija Aleksić, ostao je zapamćen kao neprevaziđeni komičar bez obzira na to što je u detinjstvu svedočio o masakru svojih školskih drugara.
Komentari(0)