Kićenje krava za Svetog Iliju u Negotinskoj Krajini: Običaj koji je donosio mleko, zdravlje i blagostanje
U zaboravljenim selima istočne Srbije, žene su na dan Svetog Ilije ukrašavale krave cvećem, peškirima i tkanicama – jer se verovalo da samo tako krava neće “presušiti”.
Sveti Ilija, svetac groma i ognja, nekada je bio jedan od najvažnijih dana za stočare u istočnoj Srbiji. U Negotinskoj Krajini, naročito u selima oko Rajačkih pimnica, krave su se na ovaj dan “kitile” kao devojke pred udaju – sa cvećem, tkanim peškirima i šarenim trakama. Običaj je imao duboko simboličko značenje: da bi stoka ostala zdrava, davala mleko i donosila sreću domaćinu.
Sveti Ilija – zaštitnik stoke i gromova
Sveti Ilija se u srpskom narodnom kalendaru doživljava kao najmoćniji svetac leta, koji vozi vatrena kola po nebu i donosi oluju i plodonosnu kišu. U stočarskim krajevima, pogotovo u Krajini, toga dana se nije radilo, nije se šišala stoka, niti izlazilo na pašu – jer je verovanje govorilo da “Ilija vidi sve”.
Možda vas zanima:
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Možda vas zanima:
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Možda vas zanima:
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Zašto se veš nije kačio u zoru: Stari običaj koji je čuvao dom od senki
U narodnom verovanju, zora nije bila vreme za posao, već za tišinu i pažnju. A veš, naročito mokar, nije se isticao kad sunce još nije reklo svoje
Upravo zato je razvijen običaj kićenja krava, kao oblik poštovanja prema prirodi i životinjama koje hrane porodicu.
Kako je izgledalo kićenje?
U ranu zoru, pre nego što sunce izađe visoko, domaćice su pripremale ukrase:
- Tkanice i peškire – domaće ručno rađene, šarene, simbol gostoprimstva.
- Cveće – najčešće neven, bosiljak i peršun, koje se stavljalo iznad rogova.
- Trake i crvene vunene niti – za zaštitu od uroka.
Krava bi se umirila, nahranila, pa ukrasila. Peškir bi se prebacio preko vrata ili rogova, a cveće se pričvršćivalo koncem ili prućem. Često bi se domaćica obratila životinji rečima:
“Da mi budeš zdrava kao rosa, mlečna kao reka, i mirna kao grana u senci.”
Običaj koji je okupljao celu zajednicu
U nekim selima, kićenje se pretvaralo u pravu seosku smotru – domaćini su izvodili stoku ispred kuće, komšije su obilazile i gledale “ko ima najlepše ukrašenu kravu”. Verovalo se da ona krava koja tog dana nije okićena može prestati da daje mleko, a domaćina može snaći nesreća.
Deca su učestvovala u branju cveća i pravljenju venaca, a starije žene su znale da "čitaju" da li će godina biti dobra po ponašanju ukrašene stoke.
Gde se još pamti ovaj običaj?
Danas se kićenje krava za Svetog Iliju retko gde održava u punoj formi. Najduže je opstalo u selima kao što su Rajac, Tamnič, Veljkovo i Rečka. U pojedinim domaćinstvima se i dalje u zoru stavi po cvet nevena na rog, više iz poštovanja nego iz verovanja.
Etno-manifestacije poput “Pimničkih dana” ponekad simbolično ožive ovaj običaj, ali on više nije deo svakodnevice, već tradicije na izdisaju.
Zašto ga vredi sačuvati
Kićenje krava za Svetog Iliju nije samo “folklor”. To je svedočanstvo o odnosu čoveka i životinje, o poštovanju prirodnog ciklusa, o veri u nevidljivo i važnosti zajednice. U vremenu kada se životinje sve češće posmatraju kroz prizmu profita, ova praksa podseća da su nekada bile članovi domaćinstva, blagoslov, a ne samo imovina.
Da li znate šta treba da uradite sa svećama nakon venčanja? Mnogi ih bacaju a ne znaju da čine grešku, evo kad mogu pomoći mladencima
Kako ističe ruski jeromonah Serafim (Kalugin), ove sveće su porodična svetinja i imaju poseban značaj
ZLA KOB PORODICE: Zašto su Karađorđevići promenili slavu?
Dinastija Karađorđević 13. decembra obeležava svoju krsnu slavu, Sv. Apostola Andriju Prvozvanog. Međutim, to nije bila i slava Karađorđa i njegovih sinova koji su slavili Sv. Klimenta (8.12.). U nastavku teksta pročitajte manje poznate istorijske činjenice i okolnosti pod kojima je Petar Karađorđević 1890. godine, promenio slavu i zaštitnika porodičnog doma odabrao svetog apostola.
Zašto je patrijarh Pavle uvek kupio mrvice hleba sa stola
Bio je svetac koji je hodao među nama
Koja imena su Srbi davali deci u vreme turske vladavine?
Mnoga stara, arhaična imena se danas vraćaju u modu. Ipak, kada zađemo dalje u prošlost i našu istoriju, možemo da pronađemo mnoga koja deluju vrlo neobično i nesvakidašnje za srpsko područje, a opet inspirativno za buduće roditelje koji žele da budu originalni kada su imena za decu u pitanju.
OVO SRPSKO IME SU NAJVIŠE DAVALI RODITELJI DEČACIMA NA SEVERU KOSOVA! Pogledajte samo SIMBOLIKU
Kako navodi, rođeno je 59 dečaka i 49 devojčica
Komentari(0)