Šta je patrijarh Pavle smatrao "najvećim srpskim grehom"? Kad se to javi, bez traga nestaju i ljubav i vera
Patrijarh srpski Pavle jedan od najpoštovanijih verskih poglavara u istoriji Balkana, a iza njega je ostalo mnogo mudrih misli, među kojima je i ona o tome šta smatra najvećim grehom.
 
                                Patrijarh srpski gospodin Pavle, rođen kao Gojko Stojčević, bio je vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve od 1990. sve do smrti 2009. godine.
Njegovo puno ime i titula glasili su Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Pavle.
Iza njega je ostalo mnogo beseda, poslanica, knjiga i intervjua u kojima je pričao o veri, a njegove reči i danas odzvanjaju i često se citiraju. Jedna od njih je i ona o o sujeti kao najvećem grehu.
Možda vas zanima:
 
            Jedna od retkih fotografija patrijarha Pavla iz mladosti: Dve stvari na slici svi komentarišu, neverovatno! (FOTO)
Ovako je patrijarh Pavle izgledao kao mlad student
 
            Pitala Pavla da održi opelo sinu koji se ubio: On rekao ovo
Blage, ali britke misli patrijarha Pavla i danas odjekuju...
Možda vas zanima:
 
            Jedna od retkih fotografija patrijarha Pavla iz mladosti: Dve stvari na slici svi komentarišu, neverovatno! (FOTO)
Ovako je patrijarh Pavle izgledao kao mlad student
 
            Pitala Pavla da održi opelo sinu koji se ubio: On rekao ovo
Blage, ali britke misli patrijarha Pavla i danas odjekuju...
Možda vas zanima:
 
            Jedna od retkih fotografija patrijarha Pavla iz mladosti: Dve stvari na slici svi komentarišu, neverovatno! (FOTO)
Ovako je patrijarh Pavle izgledao kao mlad student
 
            Pitala Pavla da održi opelo sinu koji se ubio: On rekao ovo
Blage, ali britke misli patrijarha Pavla i danas odjekuju...
– Sujeta je jedna gordost, najveći srpski greh. Kada se ona dogodi onda dolazi do svađe, netrpeljivosti. Kad se javi sujeta, tu nema ni vere ni ljubavi – istakao je pokojni patrijarh svojevremeno.
– Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana.
Sujeta, odnosno taština, preterano verovanje u sopstvene mogućnosti ili privlačnost, smatrala se oblikom samoidolatrije u mnogim religijama.
Citati patrijarha Pavla:
- Da je Bog hteo da čovek puši, ugradio bi mu odžak.
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                    
                                                    
                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                - Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                - Naša je obaveza da pomažemo bližnjem u nevolji, ali ne čineći pri tom nikakvo nasilje, jer svako je slobodan da izabere da li će da krene putem spasenja.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                - Da je i svima nama, kao ljudima i hršćanima, jasno načelo da “zlo dobra doneti neće”, da je “krv ljudska hrana naopaka”, stvari bi išle srećnije.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                - Smirenost je dakle, braćo i sestre, majka sviju evanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                - Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduj
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                - Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
 
            Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
 
            Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
 
            Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
 
            MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
 
            Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
 
                 
            
Komentari(0)