Tvrđava Žrnov vekovima je čuvala tajne Avale, sve dok nije nestala pod eksplozivom – zašto je srušena i šta je ostalo od ovog srednjovekovnog grada?

Na vrhu Avale, gde se danas uzdiže impozantan Spomenik Neznanom junaku, nekada se nalazila srednjovekovna tvrđava Žrnov. Ovaj tajanstveni grad, koji su gradili i koristili Rimljani, Vizantinci i Srbi, nestao je 1934. godine, kada je kralj Aleksandar I Karađorđević naredio njegovo rušenje. Odluka da se jedna od najstarijih tvrđava u Srbiji uništi i zameni spomenikom i danas izaziva polemike među istoričarima i ljubiteljima srpske baštine.
Istorija tvrđave Žrnov
O postanku tvrđave Žrnov postoje različite teorije. Smatra se da je prvobitno bila rimsko utvrđenje koje je služilo za kontrolu puta ka Singidunumu (današnjem Beogradu). Kasnije su je koristili Vizantinci, a u srednjem veku je postala deo srpskog odbrambenog sistema.
Možda vas zanima:

MAKEDONSKI ISTORIČAR ŠOKIRAO JAVNOST: Troja je bila u Srbiji! EVO DOKAZA GDE JE BILA
Teorije zavere, mit ili ima tu nešto?

Skriveni rudnici ispod Avale – istorijska činjenica ili mit?
Od Rimskog carstva do srednjeg veka, Avala je bila poznata po rudnim bogatstvima. Tragovi rudarenja otkriveni su u pećinama i napuštenim oknima, ali misterija ostaje – gde su nestali ljudi koji su ih eksploatisali?
Možda vas zanima:

MAKEDONSKI ISTORIČAR ŠOKIRAO JAVNOST: Troja je bila u Srbiji! EVO DOKAZA GDE JE BILA
Teorije zavere, mit ili ima tu nešto?

Skriveni rudnici ispod Avale – istorijska činjenica ili mit?
Od Rimskog carstva do srednjeg veka, Avala je bila poznata po rudnim bogatstvima. Tragovi rudarenja otkriveni su u pećinama i napuštenim oknima, ali misterija ostaje – gde su nestali ljudi koji su ih eksploatisali?
Možda vas zanima:

MAKEDONSKI ISTORIČAR ŠOKIRAO JAVNOST: Troja je bila u Srbiji! EVO DOKAZA GDE JE BILA
Teorije zavere, mit ili ima tu nešto?

Skriveni rudnici ispod Avale – istorijska činjenica ili mit?
Od Rimskog carstva do srednjeg veka, Avala je bila poznata po rudnim bogatstvima. Tragovi rudarenja otkriveni su u pećinama i napuštenim oknima, ali misterija ostaje – gde su nestali ljudi koji su ih eksploatisali?
Turci su 1442. godine osvojili Žrnov i preuredili ga u jak vojni bastion, koji je branio prilaze Beogradu. Nakon pada Beograda pod tursku vlast 1521. godine, tvrđava je izgubila strateški značaj, ali su njeni ostaci opstali sve do XX veka.
Zašto je Žrnov srušen?
Kralj Aleksandar I Karađorđević odlučio je da na mestu tvrđave podigne Spomenik Neznanom junaku, inspirisan sličnim memorijalima u Parizu i Londonu. Verovao je da je Avala idealno mesto za nacionalni simbol sećanja na pale borce Prvog svetskog rata.
Međutim, način na koji je tvrđava uništena ostavlja mnoga pitanja. Umesto da bude sačuvana ili konzervirana, ona je minirana do temelja, a kamenje je korišćeno za izgradnju spomenika. Ova odluka naišla je na osudu tadašnjih istoričara i arheologa, ali nije promenjena.
Da li su ostaci Žrnova i dalje prisutni?
Danas je teško pronaći tragove nekadašnje tvrđave, jer je njeno kamenje iskorišćeno za izgradnju monumentalnog spomenika. Ipak, arheolozi i entuzijasti tvrde da u blizini i dalje postoje delovi zidina i temelja, zakopani ispod zemlje ili sakriveni među stenama Avale.
Osim toga, priče o Žrnovu nisu zaboravljene – mnogi istraživači i zaljubljenici u istoriju i dalje tragaju za njegovim ostacima, pokušavajući da rekonstrušu njegov izgled i značaj.
Mitovi i teorije zavere o Žrnovu
Rušenje Žrnova podstaklo je brojne teorije zavere. Neki veruju da je tvrđava bila mnogo značajnija nego što se javno priznaje – pominju se čak i priče o tajnim tunelima, riznicama i mističnim simbolima.
Postoji i teorija da je Žrnov imao ezoterijski značaj i da je njegova lokacija bila energetski moćna, pa je rušenje imalo dublje motive od običnog podizanja spomenika. Iako za ove tvrdnje ne postoje dokazi, one i dalje pobuđuju interesovanje istraživača.
Da li je Žrnov neopravdano zaboravljen?
Iako je Spomenik Neznanom junaku danas simbol Avale, ostaje pitanje da li je Žrnov mogao biti očuvan i postati deo srpskog kulturnog i turističkog nasleđa. Ovo je još jedna priča o našem izgubljenom blagu, koja podseća koliko je važno čuvati istoriju i ne dozvoliti da svedočanstva prošlih vekova nestanu zauvek.

Ovo ime je nekada krasilo sve devojčice: Njima je pravda na prvom mestu
Najpopularnija pesma koja nosi ovo ime je ona koju je pevao Toma Zdravković

Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka

Kao da je reka uzela nevestu: Đurđevdanski običaj krije tragove prastare žrtve
Šala koja potiče iz paganskog kulta – zašto su devojke gurnute u reku na Đurđevdan?

Zaboravljeni običaj “kućnog drveta”: Zašto su Srbi sadili bukvu ili hrast pored kuće i verovali da će u njemu ostati duša domaćina
U mnogim selima Srbije, uz samu kuću se sadio stubasti hrast, bukva ili jablan. Verovalo se da to drvo čuva dom od groma, pamti reči ukućana i da se duša domaćina, po smrti, nastani u njegovoj krošnji.

Šta je “prelaženje preko vode” u narodnim verovanjima: Kako su Srbi zamišljali smrt pre hrišćanstva
Pre nego što je raj dobio kapije i pakao plamen, smrt je u srpskom predanju bila tiho “prelaženje preko vode”. Reka je bila granica sveta živih i mrtvih, a duša – putnik sa pitanjem: da li će preći ili ostati?
Komentari(0)