Reč amanet ima bogatu istoriju i specifično značenje u srpskom jeziku
Reč amanet je povezana sa temama poverenja, obaveza i nasleđa. U savremenom srpskom jeziku, amanet označava obavezu ili zadatak koji je neko ostavio drugoj osobi da ga izvrši i predstavlja sinonim za poverenje koje osoba ostavlja nekome da ispuni ono što ga je zamolila.
Amanet može da podrazumeva i testament ili pisani zapis u kojem neko nešto ostavlja ili poverava drugoj osobi. Takođe, može se koristiti i za nešto dragoceno ili vredno što se prenosi ili ostavlja kao "nasleđe".
Reč amanet potiče od turske reči emanet koja je izvedena od arapskog aman što znači "sigurnost", "spasenje", "zaštita". U arapskom jeziku, aman se koristio u kontekstu zaštite i sigurnosti, a kroz turski jezik se razvila u značenje "zadatak" ili "obećanje".
U istoriji, amanet se koristio u kontekstu različitih tradicija u vezi sa nasleđem, zakonima, i običajima. U muslimanskoj tradiciji, amanet je označavao poverenje koje se poklanjalo nekome, najčešće u vezi sa imovinom, novcem ili važnim zadacima. Ovo je bilo povezano sa idejom da neko ne može da prekrši poverenje i da se mora poštovati volja osobe koja je nešto poverila.
U periodu osmanske vladavine na Balkanu, kao i u kasnijim vremenima, amanet je često bio deo običaja koji se odnosio na vernost, lojalnost, i odgovornost. Osoba koja je imala amanet bila je dužna da ispuni očekivanja i zadatke koje joj je neko poverio, bilo da je u pitanju imovina ili neka druga obaveza.
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu. Takođe, amanet se često pominje u kontekstu nečije poslednje želje ili oporuke, kao simboličnog zadatka koji treba ispuniti.
Danas se reč amanet koristi ređe nego nekada, i najčešće označava želju preminulog člana porodice u vezi sa nečim dragocenim što treba da se prenese na buduće generacije.
(Kurir)
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Komentari(0)