Naši stari su nas nekada opominjali da ne držite hleb naopačke.

“Ne valja” okretati hleb naopako jer to donosi lošu sreću – neće biti dovoljno novca i hrane, pojaviće se bradavica na ruci kojom je okrenut, ako se hleb ne vrati nazad čitav dan će da bude naopak.
Sigurni smo da ste do sada mnogo puta čuli ove rečenice. Zato su vas sigurno opominjali da odmah okrenete hleb na pravu stranu.
Ovo sujeverje neki usko povezuju sa religijom, što predstavlja paradoks, jer hleb oslikava telo Isusovo. Ali ovo nije sujeverje koje vlada samo na Balkanu.
Možda vas zanima:

Danas slavimo Cveti, praznik velike sreće – evo koji su narodni običaji na ovaj dan
Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Uvek pada u nedelju, dan nakon Lazareve subote, i nedelju dana pre Uskrsa.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.
Možda vas zanima:

Danas slavimo Cveti, praznik velike sreće – evo koji su narodni običaji na ovaj dan
Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Uvek pada u nedelju, dan nakon Lazareve subote, i nedelju dana pre Uskrsa.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.
Možda vas zanima:

Danas slavimo Cveti, praznik velike sreće – evo koji su narodni običaji na ovaj dan
Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Uvek pada u nedelju, dan nakon Lazareve subote, i nedelju dana pre Uskrsa.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.
Francuzi, koji su poznati po praznoverju, takođe veruju da hleb okrenut naopako donosi lošu sreću.
Ovo verovanje potiče iz srednjeg veka. Tada su na trgovima, rano ujutru, izvršavana pogubljenja. Cilj je bio da što više ljudi vidi kako prolaze oni koji prekrše zakon. Dželatu je “radno vreme” bilo rano ujutru i, kako je bio mnogo zauzet, nije mogao da stigne da kupi svoju veknu bageta.
Pekar, ne želeći da se zamera krvniku, okretao je hleb naopako i tako označavao da je rezervisan za dželata. Posle pogubljenja, krvnik bi ušao u pekaru i uzeo naopako okrenutu veknu hleba. U stvari, krvnik je imao pravo da uđe u bilo koju radnju i uzme sve što je mogao da drži u jednoj ruci. I niko se nikada nije prepirao s njim.
Zato Francuzi veruju da hleb okrenut naopako označava pozivanje krvnika u dom ili povezivanje sa zlom, pa i samim đavolom,

Ovo ime je nekada krasilo sve devojčice: Njima je pravda na prvom mestu
Najpopularnija pesma koja nosi ovo ime je ona koju je pevao Toma Zdravković

Crna proja za duše mrtvih: Zaboravljeno jelo iz planinskih sela oko Tare
Proja bez masti i mleka, ostavljana na prozoru kao dar duhovima predaka

Zašto se Sveti Ilija plaši groma? Stari bog Perun još uvek živi u srpskoj tradiciji
Gromovnik koji vozi vatrena kola – kako je pagansko božanstvo preživelo kao hrišćanski svetac

Kao da je reka uzela nevestu: Đurđevdanski običaj krije tragove prastare žrtve
Šala koja potiče iz paganskog kulta – zašto su devojke gurnute u reku na Đurđevdan?

Zaboravljeni običaj “kućnog drveta”: Zašto su Srbi sadili bukvu ili hrast pored kuće i verovali da će u njemu ostati duša domaćina
U mnogim selima Srbije, uz samu kuću se sadio stubasti hrast, bukva ili jablan. Verovalo se da to drvo čuva dom od groma, pamti reči ukućana i da se duša domaćina, po smrti, nastani u njegovoj krošnji.
Komentari(0)