Priča o prvoj srpskoj apoteci: Gde su naši preci tražili lekove i šta je bio čuveni "lek za sve"
U doba kada su bolesti bile česte, a lekovi retkost, prva srpska apoteka nije bila samo mesto gde su se prodavali lekovi – bila je simbol napretka, znanja i nade za mnoge generacije.

Njena priča počinje u XVIII veku, u vreme Habzburške monarhije, kada su se srpska naselja na severu, pod uticajem zapadnoevropske kulture, prvi put susrela sa organizovanom medicinskom praksom.
Gde i kada je otvorena prva apoteka?
Prva apoteka na teritoriji današnje Srbije osnovana je 1734. godine u Sentandreji, tada značajnom srpskom kulturnom i privrednom centru u Ugarskoj (danas Mađarska). Apoteku je otvorio apotekar Johan Bartolomej Valdhart, uz odobrenje austrijskih vlasti. Bila je poznata kao Apotheca Militaris i prvenstveno je služila vojnoj garnizonskoj bolnici, ali je uskoro postala dostupna i lokalnom stanovništvu.
Možda vas zanima:

Svaka kuća treba da ima OVE lekove - vodite računa
Dr Tanja Perunović Cicović otkriva šta sve treba da se nađe u kućnoj apoteci.

KOJE LEKOVE SRBI NAČEŠĆE KUPUJU? Svest o značaju prevencije raste, OVO sadrži svaka KUĆNA APOTEKA
Rezultat nacionalnog istraživanja o zdravstvenom stanju i upotrebi lekova u Srbiji otkriva nam šta Srbi od lekova najčešće kupuju
Možda vas zanima:

Svaka kuća treba da ima OVE lekove - vodite računa
Dr Tanja Perunović Cicović otkriva šta sve treba da se nađe u kućnoj apoteci.

KOJE LEKOVE SRBI NAČEŠĆE KUPUJU? Svest o značaju prevencije raste, OVO sadrži svaka KUĆNA APOTEKA
Rezultat nacionalnog istraživanja o zdravstvenom stanju i upotrebi lekova u Srbiji otkriva nam šta Srbi od lekova najčešće kupuju
Možda vas zanima:

Svaka kuća treba da ima OVE lekove - vodite računa
Dr Tanja Perunović Cicović otkriva šta sve treba da se nađe u kućnoj apoteci.

KOJE LEKOVE SRBI NAČEŠĆE KUPUJU? Svest o značaju prevencije raste, OVO sadrži svaka KUĆNA APOTEKA
Rezultat nacionalnog istraživanja o zdravstvenom stanju i upotrebi lekova u Srbiji otkriva nam šta Srbi od lekova najčešće kupuju
U užem delu današnje Srbije, prva apoteka otvorena je u Beogradu 1784. godine, pod nazivom "Apoteka kod zlatnog lava." Osnivač je bio apotekar Adolf Trajher, koji je uz pomoć beogradskih trgovaca uspostavio ovu ustanovu kao deo šireg plana za unapređenje zdravstvene zaštite.
Kako su izgledale prve apoteke?
Prve apoteke više su ličile na male laboratorije nego na prodavnice koje danas poznajemo. Bile su opremljene staklenim bocama, porculanskim teglama i drvenim kutijama, u kojima su se čuvali lekovi, tinkture, sušeno bilje i razni eliksiri. Apotekari su ručno pripremali lekove, mešajući biljke, minerale i prirodne sastojke prema receptima prepisanim od lekara.
Pored toga, apoteke su bile mesta gde su se prodavali i drugi korisni proizvodi: mast za rane, prašak za zube, sirupi za kašalj, ali i predmeti za svakodnevnu upotrebu, poput parfema i sapuna.
Odakle su dolazili lekovi?
Veliki deo lekova pravljen je od biljaka koje su se uzgajale ili sakupljale u lokalnim šumama i na livadama. Kamiliča, majčina dušica, kantarion i hajdučka trava bile su osnovne komponente mnogih preparata. Lekovi poput opijuma, kininovog praha i specifičnih tinktura uvoženi su iz zapadne Evrope i Bliskog istoka.
Apotekari su često sarađivali s lokalnim travarima i narodnim lekarima, čime su tradicionalna znanja bila integrisana u savremeniju medicinsku praksu.
Zanimljivosti iz prakse prve srpske apoteke
- Simbolika naziva: "Apoteka kod zlatnog lava" nije samo nosila ime radi estetike. Lav je bio simbol snage i izdržljivosti, što je apoteka želela da prenese na svoje pacijente.
- Ručno pisani recepti: Prvi recepti bili su pisani na latinskom jeziku, što je zahtevalo dodatnu pismenost i obuku kako apotekara, tako i lekara.
- Lek za sve: Jedan od najpopularnijih proizvoda u apotekama bio je "univerzalni eliksir zdravlja," koji je često sadržavao alkohol, aromatične biljke i začine, a koristio se za jačanje organizma.
Apoteka kao mesto prosvetiteljstva
Apoteke su u to vreme bile i centri znanja. Apotekari su bili među najobrazovanijim ljudima svog doba, a njihova stručnost često je bila presudna za lečenje u zajednici. Često su delili savete o higijeni, ishrani i prevenciji bolesti, čime su postali značajni prosvetiteljski autoriteti.
Širenje apotekarske mreže
Kako su se gradovi razvijali, tako su apoteke postajale dostupnije širom Srbije. Do polovine XIX veka, apoteke su otvorene u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i drugim većim mestima. Prvi srpski apotekari, kao što je bio Pavle Ilić, doneli su ideju o obrazovanju domaćih stručnjaka i unapređenju apotekarske mreže.
Nasleđe prve srpske apoteke
Danas, sećanje na prve srpske apoteke čuva se kroz muzeje i arhive. "Apoteka kod zlatnog lava" više ne postoji, ali njeno ime i istorijski značaj ostaju zapisani u knjigama i pričama. U Sentandreji, rekonstruisana apoteka pruža uvid u način rada i značaj ovih institucija u prošlim vekovima.
"Samo su oni dostojni pričesti": Otac Predrag Popović dao prave uslove koji ljudi smeju da prime svetu tajnu
Po rečima oca Predraga Popovića ne postoji obavezujući uslov za pričešće osim krštenja. No ako u Svetom pismu ne piše jasan uslov osim krštenja, to ne znači da svako može da se pričešćuje kako hoće.

„Nečista krv“ Bore Stankovića: Kako je Sofkina sudbina ispričala život u starom Vranju
Roman koji nije samo književno delo, već hronika jedne kulture, mentaliteta i ženske sudbine u patrijarhalnom društvu kraja 19. veka. Sofka iz „Nečiste krvi“ nije samo lik – ona je ogledalo Vranja onog doba.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.

Govor duvanja na Pešterskoj visoravni: Kako su pastiri komunicirali zvižducima na vetru
Na prostranstvima Pešterske visoravni, gde se reči gube u vetru, pastiri su razvili poseban način komunikacije – kroz zvižduke. Ovaj gotovo zaboravljeni običaj nazivan „govor duva“ bio je deo svakodnevice stočara koji su provodili dane na otvorenom, daleko jedni od drugih.

Vojislav Ilić Mlađi i zaboravljena poezija o Šumadiji: stihovi u kojima se čuje miris zemlje i zvuk zvona
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.
Komentari(0)