U muzeju se mogu videti i dino park, šetnja kroz vulkan i multimedijalna sala sa 3D biokopom.
Printscreen youtube
Svilajnac se može pohvaliti sa posebnim muzejom koji iz godine u godinu privlači sve više i više posetilaca. Izgradnja prirodnjačkog muzeja počela započela je 29. juna 2010. godine, muzej je svečano otvoren posle pet godina. Objekat je površine tri hiljade kvadratnih metara, a izložbe su u 4 tematske celine.
„Geološki vremeplov”, na kojoj je predstavljen nastanak planete Zemlje i njen razvoj kroz različite epohe, od Velikog praska do postanka čoveka.
„Svet dinosaurusa”, paleontološka postavka. Smeštena je u centralnom delu zgrade. Sastoji se od sedam skeleta u prirodnoj veličini različitih vrsta dinosaurusa, iz perioda mezozoika.Replike su urađene po uzoru na originalne fosile poslednjih generacija, do kojih je nauka došla.
„Svet minerala i stena”, sa mineralima i stenama od kojih je izgrađena planeta. Raspolaže zbirkom veoma retkih minerala. Pokrivena su najznačajnije rudne teritorije Srbije, gde se nalaze značajna nalazišta i zastupljeni su verovatno najlepši minerali. Jedan od najatraktivnijih eksponata na ovoj izložbi je mineral jadarit, koji je za sada pronađen jedino na teritoriji Srbije, a po svom hemijskom sastavu odgovara kriptonitu iz Supermenovih stripova. Iz inostranstva su najatraktivniji ametist iz Brazila i 90 centimetara visoka geoda.
„Biodiverzitet Srbije”, na kojoj je predstavljeno bogatstvo flore i faune Srbije. Sve vrste su originalne i napravljene su specijalnim preparatorskim metodama. Prikazane su u karakterističnim situacijama, kroz sva četiri godišnja doba i kroz različite delove dana.
U muzeju se mogu videti i dino park, šetnja kroz vulkan i multimedijalna sala sa 3D bioskopom.
Prirodnjački centar Srbije Svilajnac je naučno-obrazovna institucija i muzej posvećen naučnom turizmu. Nalazi se pored regionalnog puta Markovac—Svilajnac—Despotovac, u neposrednoj blizini kompleksa Sportsko-turističkog centra, na 6 kilometara od međunarodnog puta (E75), u pravcu Despotovca, na 110 kilometara od Beograda.
Prirodnjački centar Srbije Svilajnac je naučno-obrazovna institucija i muzej posvećen naučnom turizmu. Nalazi se pored regionalnog puta Markovac—Svilajnac—Despotovac, u neposrednoj blizini kompleksa Sportsko-turističkog centra, na 6 kilometara od međunarodnog puta (E75), u pravcu Despotovca, na 110 kilometara od Beograda.
Prirodnjački centar Srbije Svilajnac je naučno-obrazovna institucija i muzej posvećen naučnom turizmu. Nalazi se pored regionalnog puta Markovac—Svilajnac—Despotovac, u neposrednoj blizini kompleksa Sportsko-turističkog centra, na 6 kilometara od međunarodnog puta (E75), u pravcu Despotovca, na 110 kilometara od Beograda.
Prirodnjački centar Srbije Svilajnac je naučno-obrazovna institucija i muzej posvećen naučnom turizmu. Nalazi se pored regionalnog puta Markovac—Svilajnac—Despotovac, u neposrednoj blizini kompleksa Sportsko-turističkog centra, na 6 kilometara od međunarodnog puta (E75), u pravcu Despotovca, na 110 kilometara od Beograda.
Po rečima oca Predraga Popovića ne postoji obavezujući uslov za pričešće osim krštenja. No ako u Svetom pismu ne piše jasan uslov osim krštenja, to ne znači da svako može da se pričešćuje kako hoće.
Roman koji nije samo književno delo, već hronika jedne kulture, mentaliteta i ženske sudbine u patrijarhalnom društvu kraja 19. veka. Sofka iz „Nečiste krvi“ nije samo lik – ona je ogledalo Vranja onog doba.
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.
Na prostranstvima Pešterske visoravni, gde se reči gube u vetru, pastiri su razvili poseban način komunikacije – kroz zvižduke. Ovaj gotovo zaboravljeni običaj nazivan „govor duva“ bio je deo svakodnevice stočara koji su provodili dane na otvorenom, daleko jedni od drugih.
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.
Komentari(0)