Zvuci koje kaval proizvodi su izuzetno melodični i opuštajući, zbog čega se za kaval govori da je "Božji instrument".
Devedesetih godina 20. veka desio se pravi preporod narodnih instrumenata. Do tada je jedini narodni instrument koji je bio prisutan na muzičkoj sceni bila frula, a jedino je frula predstavljana kao srpski narodni instrument. To je naravno bila greška, narodna muzika je bila prebogata različitim instrumentima i motivima u svom stvaralaštvu, a bila je sakrivena dugo dok praktično nije ponovo otkrivena.
Sve više su počeli da se sviraju instrumenti poput gusala, gajdi, dvojnica i kavala. Najzanimljiviji od svih je bio kaval. U pitanju je duvački instrument koji je tipičan za pastirske krajeve (Sirinićka župa, Gora, Jugoistočna i Istočna Srbija), a pored Srbije prisutan je i u drugim državama regiona (Albanija, Makedonija i Bugarska).
Kaval je jedini narodni instrument uz koji se peva, a pojavljuje se na srednjovekovnim freskopisima, što svedoči njegovoj starosti i koliko je bio zastupljen. Arhaičan način izrade, još jedan je svedok dugačke istorije i tradicije kavala. Reč je o šupljoj drvenoj cevi otvorenoj sa obe strane, dužine između 65 i 90 centimetara, a izrađuje se od jasena, drena, zove i u novije vreme od metala i plastike.
Zvuci koje kaval proizvodi su izuzetno melodični i opuštajući, zbog čega se za kaval govori da je „Božji instrument“, a najviše je zastupljen u pastirskim krajevima gde su pastiri svirali tokom predaha od rada i čuvajući svoja stada.
Sviranje na kavalu kao izvođačka praksa se nalasi na listi Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
Shutterstock
Lepotesrbije.alo.rs je i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Komentari(0)